Četvrtak, 27.09.2007.

14:39

MONSTER BOBBY

Zamislite da su Merritovi Magnetic Fields jedna ogromna mačka koja je dobila mačiće, koji liče na mamu, neodoljivo su slatki, sićušni, ali i nestašni.

Autor: ON DA ŠOU: Monster Bobby – Gaps (Hypnote)

Podrazumevana plava slika

Kada ste poslednji put čuli pop album na kome ima 17 pesama koje ukupno traju 32 minuta? POP ALBUM- da li vi mene slušate?!! Monster Bobby, prominentno lice brajtonske indi scene, snimio je, nakon godina bivstvovanja na muzikantskim i producentskim pozicijama, svoj debi album, i to baš onako kako ga je zamislio. Pesme ne traju više od 2 minuta, a međusobno su povezane instrumentalnim, šuštećim, igračkastim, karpenterovskim (od John) semplovima kojima je uzor bila BBC-ijeva radionica zvukova (Radiophonic Workshop). Dobijeni miks jeftino-zvučećih emocija upakovanih u tople strofe i još vrelije refrene i neobičnih intermeca instantno je intrigantno štivo kako za mozak tako i za ostatke puberteta. Kolateralna šteta preterane konzumacije može biti jedino aktivno preispitivanje seksualnog opredeljenja. Monsterovo ime je, ipak, Bobby.

Krstiti ovu formu kao ’glitchtronica’ što je olakšavajuća odrednica, inače veoma informativnog, promo materijala znači zaobići najmanje dve bitne stvari (i pogrešiti!). Bobby je, kao i rođak mu, Stephen Merritt, shvatio da je najelegantniji način da se pop muzika popuni smislom upotreba kempa, samo-ironizacija ili njena potpuna desakralizacija uranjanjem u, skoro vulgarno, tragične sadržaje. Tako nekako rasporođene su stvari u (slikovito nazvanim) pesmama: The Closest Experience To That One Of Being With You Is The Experience Of Taking Drugs, Let’s Check Into Hospital Together i Once More To Lay Down Beside You. Druga bitna stvar koju vam ’glitchotronica’ neće naslutiti jeste da se iza kvazi-akademske ljubavi prema BBC-ijevom uvrnutom servisu zvukova i njegovom prepakivanju u pop format krije ljupka i netaknuta simpatija prema zvuku, kakvu su, recimo, Butthole Surfers demonstrirali na ranim izdanjima kada je konzumacija LSD-ija bila bitnija od lične higijene.
Iako se u Bobbyjevim pesmama mogu detektovati preuzeti momenti iz Pulpovskih osamdesetih, neo-kabaretskih reprinta i primitivnih, ali reprezentativnih, ophođenja prema sintisajzeru (Fiery Furnaces padaju prvi na pamet) Gaps je autonomna kreacija pre svega zahvaljujući razigranom i veselom srcu svoga tvorca.

NAPOMENA:

Najstrašnija stvar koju ćete o Bobbyju čuti jeste da je pisao pesme za The Pipettes.

SELEKTAH:

****

Pesme sa ovog albuma možete slušati u emisiji MOĆ VEŠTICA, sredom od ponoći do dva na Radiju B92.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Podeli: