Četvrtak, 16.08.2007.

00:00

Sukob generacija

Avangardni književnik, prvi modernista na ovim prostorima i „najveći psovač u našoj književnosti sa početka 20. veka“, Janko Polić Kamov je u dvadeset trećoj godini napisao novelu “Sloboda” u kojoj glavni junak, osamnaestogodišnji mladić, misli samo na to kako će da ubije oca i oslobodi se stege.

Podrazumevana plava slika

Ima li u Kamovljevoj noveli „Sloboda“ autobiografskih elemenata? Da li se buntovni Janko Polić slagao sa svojim ocem, trgovcem Antom Polićem, autorom nekoliko sitnih moralizatorskih književnih pokušaja? Da li je Kamov zaista želeo da ubije svoga oca?

Kamovljev otac se pridržavao strogih vaspitnih načela; ima li njegove krivice u činjenici da jedan sin – bar u noveli – želi da ga ubije, da se drugi propio, da je treći počinio samoubistvo?

Kod kriminologa Hansa Ota studirao je i Kafka, i ovaj „omiljeni“ profesor prava mu je poslužio kao predložak za lik sudije u „Procesu“.

Otac i sin nisu se ni u čemu slagali, ni u privatnom životu, ni u naučnom radu, ni u pogledu na svet, gledanju na društvene fenomene... Otac je bio zagovornik autoritarnosti i patrijarhalnosti a sin sledbenik revolucionarnih načela i jedan od prvih feminista i boraca za “vladavinu žena”.

Kamov i Gros su samo dva primera kojima veliki multimedijalni međunarodni projekt problematizuje ulogu arhetipskog sukoba generacija, osobito očeva i sinova, u modernoj kulturi. Ako su očevi zastupnici i čuvari tradicije, konzervativizma i patrijarhalnosti, sinovi po prirodi stvari postaju rušitelji postojećega, revolucionari, buntovnici, anarhisti, zastupnici “ženskoga principa”.

Takav je odnos “zadat” od samih korena civilizacije, ali je u kulturi, nauci, umetnosti, društvenim promenama (ne uvijek nabolje; prisetimo se dvaju kobnih prošlovekovnih totalitarizama – nacizma i komunizma) odigrao ključnu ulogu upravo u prvim desetlećima Dvadesetog veka.

Projekt “Očeva država – majčin sin” nastao je u saradnji riječkog muzeja, Pokrajinskog muzeja „Joaneum“ i Univerziteta Karla Franca u Gracu i predstavlja paradigmatske naraštajne sukobe kroz sudbine obitelji Polić, Gros, i drugih.

Draž projekta nastalog na temelju arhivske građe je i u tome što pokazuje da su te sudbine itekako bile povezane, da su se susretale i sudarale. Oto Gros je sa svojim brojnim pratiljama često posećivao Kvarner i kvarnerska ostrva, među njima posebno Rab.

Na istim tim ostrvima, prema zamislima njegovog oca Hansa Grosa austrougarske vlasti nameravale su da osnuju kažnjeničke kolonije. Tada to nije realizovano, ali je, kako znamo, ova morbidna ideja svoje strašno ostvarenje doživela i u Drugom svetskom ratu u italijanskom koncentracionom logoru „Kamporu“ na Rabu a posle rata na „četrdesetosmaškom“ Golom otoku.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: