Kako će Beograd izgledati kroz dvadeset godina je moguće i dobro pitanje. Odgovor ima verovatno svaki Beograđanin u skladu sa svojim viđenjem grada, sopstvenim potrebama, urbanom kulturom i stvar je sasvim lična. Kako od milion i po pojedinačnih vizija grada u budućnosti, napraviti dugoročan plan razvoja Beograda?
Naravno, jedinstvena vizija, oko koje se svi slažu, je teško ostvariva, opštu saglasnost o tome je preterano tražiti od građana koji imaju prava da različito misle i o drugim pitanjima, političkim, na primer. Rezultat (posle nekih izbora ili diskusije o problemu) je kompromis koji po demokratskom načelu postaje pravilo ponašanja do sledeće prilike. Ako je reč o politici to može da funkcioniše, ali u urbanizmu mnogo teže jer su neke vitalne odluke dugoročne i ne staju u mandat jednog izbornog ciklusa ili po zaključku neke rasprave. Grad se zasniva na kontinuitetu i pitanje je kako građani mogu da prate planiranje razvoja prostora u kome žive, bilo da se radi o njihovom neposrednom okruženju ili o celom gradu, a da ne budu ometeni mogućom promenom političke slike u gradu.
dalje
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare