Šlesindžer je srčani udar pretrpeo u sredu uveče tokom porodične večere na Menhetnu i prebačen je u bolnicu gde je umro.
Jedan od najpoznatijih istoričara svog vremena, Šlesindžer je bio poštovan kao zanimljiv i učen autor koji se bavio temama američke kulture i politike.
Dobitnik je Nacionalne nagrade za književnost za knjigu "Robert Kenedi i njegovo doba", dok je za memoare/hroniku administracije Džona F. Kenedija "Hiljadu dana" dobio i Nacionalnu nagradu za književnost i Pulicerovu nagradu.
Pulicera je dobio i 1946. za hroniku vladavine predsednika Endrua Džeksona "Džeksonovo doba".
Šlesindžer je bio dugogodišnji čovek od poverenja za Kenedijeve i često je kritikovan zbog idealizovanja te porodice i izbegavanja da pomene vanbračne aktivnosti predsednika.
Liberalizam je za njegovog života spao do tačke kada se političari nisu ni usuđivali da spomenu tu reč, ali su Šlesindžerovi stavovi ostali liberalni i uticajni - bilo da je reč o staroj "imperijalističkoj politici" ili o novom ratu u Iraku.
Šlesindžer je iza sebe ostavio šestoro dece - četvoro iz prvog braka sa spisateljicom Merijan Kenon i dvoje iz drugog braka sa Aleksandrom Emet.
Beta
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare