Petak, 19.01.2007.

11:31

U minus samo ako se mora

Nekoliko banaka koje imaju najveći broj korisnika tekućih računa ovih dana menjaju uslove za zaduživanje po tekućem računu. Korisnici dozvoljenog minusa počinju da dobijaju pismena obaveštenja iz svojih filijala o tome kako moraju da pokriju dug i da stanje na tekućem računu „dovedu na nulu”. Pozadina ove prepiske između bankara i njihovih komitenata je to što se ovih dana uveliko raspravlja o dozvoljenom minusu, tačnije o uslovima pod kojima će minus biti odobravan.

Autor: Biserka Dumić

Podrazumevana plava slika

Nekoliko banaka koje imaju najveći broj korisnika tekućih računa ovih dana menjaju uslove za zaduživanje po tekućem računu. Korisnici dozvoljenog minusa počinju da dobijaju pismena obaveštenja iz svojih filijala o tome kako moraju da pokriju dug i da stanje na tekućem računu „dovedu na nulu”. Pozadina ove prepiske između bankara i njihovih komitenata je to što se ovih dana uveliko raspravlja o dozvoljenom minusu, tačnije o uslovima pod kojima će minus biti odobravan.

Doduše, veliki broj banaka i dalje ovakve pozajmice odobravaju automatski – čim na račun „legne” nova uplata, ali je sve više i onih gde još razmišljaju da klijentima, poštujući odluku centralne banke, postave uslov da bar jedan dan njihov saldo na tekućem računu bude pozitivan. U protivnom, pozajmica neće biti odobrena automatski i istovremeno će zatezna kamata, od čak pet odsto mesečno, opteretiti tekući račun. Premda je inflacija jednocifrena, kamate na minus se, naime, i dalje „drže” – idu i do tri odsto mesečno, a ako se još uđe u „crveno” onda se na bankarskom „mostu” plaća čak i do pomenutih pet odsto. Na godišnjem nivou to je neverovatnih oko 60 procenata.

A građani, pritisnuti nevoljama, po sistemu – daj šta daš, i srećni što uopšte imaju mogućnost da pozajme novac koji im je preko potreban, ne prave računicu koliko će ih u stvari takva usluga posle godinu dana koštati. Računica, naravno, zavisi od visine plate, koliko se pozajmica često koristi, u kojoj banci i po kojoj kamati. Uzmimo, na primer, da je plata vlasnika tekućeg računa 30.000 dinara, što je nešto više od prosečne u Srbiji. Ako bi se s tolikim primanjima cele godine mesečno ulazilo u minus od po 10.000 dinara, od banke bi se tako pozajmilo ukupno 120.000 dinara. Ako bi kamata iznosila 2,5 odsto na mesečnom nivou, kolika je prosečna, svakog meseca bi se računu dodavao dug od po 250 dinara. Na kraju godine bi ukupan ceh na ime kamate iznosio 3.000 dinara.

Uz to, banci valja plaćati i za održavanje tekućeg računa na koji se „sliva” plata. Dok je samo otvaranje tekućeg računa i prebacivanje plate besplatno, njegovo održavanje je od banke do banke različito – od 50 do 300 dinara, zavisno od usluge koja se želi. Ako je, recimo, 150 dinara mesečno, ukupno valja platiti 1.800 dinara.

Svim godišnjim izdacima korišćenja pogodnosti tekućeg računa tu nije kraj. Uz račun se dobija i debitna kartica, sa kojom može da se troši koliko se ima na računu i koja je, uglavnom, besplatna. Ukoliko se tom karticom podiže gotovina, ali ne na bankomatu svoje banke, gde je ta usluga besplatna, već na bankomatu druge banke, plaća se provizija, najčešće tri odsto od podignutog iznosa. Ako se tri puta sa tuđeg bankomata podigne 10.000 dinara platiće se ukupno 900 dinara na ime te bankarske usluge.

Ukupni „minusi” na tekućem računu svih građana Srbije lani su bili „teški” čak više od 10 milijardi dinara. „Recka” u visini mesečne plate, koju banke nude, izgleda da najviše „reže” njene korisnike, jer je cena „instant” pozajmica mnogo viša nego bilo kog gotovinskog kredita.

Po sistemu – svaka roba ima svoju cenu, bankari ističu da je ovakva usluga najbrža i da tako praktično i na bankomatu klijenti mogu podizati „kredit”, pa je zbog toga i najskuplja. Neretki su oni koji klijente savetuju da, umesto da do maksimuma uđu u minus, podignu gotovinski kredit, sa povoljnijom otplatom i tako ponovo pređu u plus.

Za „instant” kratkoročan kredit u visini primanja ne treba depozit, žirant ili garancija. A dostupan je na svakom bankomatu. Kamata se obračunava dnevno, za onoliko dana koliko je klijent koristio sredstva banke, a naplaćuje se mesečno. Bankari kažu da mnogi klijenti izbegavaju da ulaze u „nedozvoljeni minus”, jer time dovode sebe u nepriliku da plaćaju kamatu po višoj stopi, a ujedno i gube status urednog klijenta, što otežava korišćenje drugih usluga. Mesečne kamate na dozvoljeni minus u bankama su različite. U Komercijalnoj banci ona iznosi 2,2 odsto, koliko i u Banci Intezi, plus rast cena na malo iz tekućeg meseca. U Sosijete ženeral banci je 2,5 odsto, a tolika je i u Rajfajzen banci. Poštanska štedionica, koja ima najveći broj tekućih računa, ima mesečnu kamatu od tri odsto. U HVB banci kamata iznosi 27 odsto godišnje.

Kamata se obračunava samo za one dane kada je klijent bio u dozvoljenom minusu i na onu sumu koju je koristio, a ne na ceo odobreni minus i ne za svih 365 dana u godini. Broj klijenata u bankama u nedozvoljenom minusu stalno varira. Ipak, većina onih koji su morali da posegnu za tom najskupljom pozajmicom nastoji da što pre pobegne iz te „crvene zone” tako što prekoračeni iznos podmiruju u najkraćem mogućem roku.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: