Možda će biti i referenduma

Omer Karabeg: U sadašnjem crnogorskom ustavu kao službeni jezik naveden je srpski, međutim u raspravama o novom ustavu mišljenja su podeljena. Jedni smatraju da srpski treba da ostane službeni jezik, a drugi da taj jezik treba da se zove crnogorski. Naši sagovornici su dva istaknuta crnogorska političara Dragan Kujović, član Glavnog odbora vladajuće Demokratske partije socijalista, i Dragan Koprivica, član Glavnog odbora Socijalističke narodne partije. Gospodin Koprivica je profesor književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, a gospodin Kujović profesor filozofije. Gospodine Kujoviću, vi se zalažete da se u novom ustavu službeni jezik Crne Gore definiše kao crnogorski. Koji su vaši glavni argumenti?

Dragan Kujović: Pitanje jezika je jedno od bitnih pitanja i ono stoji u centru svake ozbiljne priče o državi, narodu i naciji, jer je jezik najdublji izraz bića jednog naroda. To je ontološki i gnoseološki izraz postojanja jednog naroda. U jeziku je sabrano pamćenje naroda i on nas štiti od svega što može da dovede u pitanje jednu organizovanu i stabilnu državu. Jezik je nastajo uporedo sa nastajanjem crnogorske države i crnogorske nacije. On je etnokulturna i sociolingvistička kategorija, pa i politička, i zato mu u ustavu treba dati ime po državi, odnosno naciji. Inače, ime jezika je prije svega pitanje konvencije, a ne lingvistike. To je stvar dogovora. Mislim da mi možemo naći rješenje i dogovoriti se da službeni jezik bude crnogorski.

Omer Karabeg: Gospodine Koprivica, vi se zalažete da se i u novom ustavu službeni jezik zove srpski, isto kao u sadašnjem ustavu.

Dragan Koprivica: Da. Pođimo od nekoliko fakata koji su toliko jasni da sam ja pomalo začuđen zašto se pravi čitava ova priča oko srpskog i navodno crnogorskog jezika. Na posljednjem popisu 63 posto građana se izjasnilo da govori srpskim jezikom. Znamo da u Crnoj Gori ima oko 32 posto Srba i oko 43 posto Crnogoraca. Ako su se svi Srbi izjasnili da govore srpskim jezikom, onda se praktično i 31 posto Crnogoraca takođe izjasnilo da govori tim jezikom, a 12 posto, znači ubjedljiva manjina, da govori crnogorskim jezikom. Dakle, svi Srbi i ubjedljiva većina Crnogoraca u Crnoj Gori su se na posljednjem popisu izjasnili da govore srpskim jezikom. Čemu onda praviti nasilje nad ubjedljivo većinskm stavom građana u Crnoj Gori? Ja ne samo da ne smatram da je nama Crnogorcima, jer se i ja izjašnjavam kao Crnogorac, minus što govorimo srpskim jezikom, nego nam je to plus.

Dragan Kujović: Gospodin Koprivica je pomenuo popis stanovništva. Samo da podsjetim, rezultati popisa, kad je riječ o jeziku, uveliko su plod sinhronizovane političke kampanje koju su pred popis vodile stranake, koje su bile za opstanak državne zajednice, i Srpska pravoslavna crkva. Sjetimo se samo onog skupa u manastiru Podmaine u Budvi gdje su popovi i političari propagirali srpsku naciju i srpski jezik. Za to vrijeme suverenističke partije su sjedile skrštenih ruku s obrazloženjem da popis nije političko pitanje i da svakome treba pustiti da se, bez uticaja sa strane, izjasni onako kako misli, što je rezultiralo ovim procentima o kojima je gospodin Koprivica govorio. Uvjeren sam da bi drukčije to izgledalo kada bismo sada organizovali popis. Ja mislim da bi aktuelnoj vlasti najbolje bilo da pitanje jezika stavi ad acta. Dobili ste nezavisnu Crnu Goru, znamo kako ste je dobili, pustite sada na miru većinsku Crnu Goru koja govori srpskim jezikom. Jer, ako biste raspisali nekakav referendum o tome koji je jezik i aktuelni i službeni u Crnoj Gori, bojim se da ćete opet dobiti 63 posto. Čemu sad zavađati građane oko jezika. Ostavite ga onakvim kakav jeste, na ponos Crnogoraca, na ponos Srba i svih ostalih koji misle tako.

Dragan Kujović: Možda će i biti referenduma. Ako novi ustav ne dobije dvije trećine poslaničkih glasova, ići ćemo na referendum. Objasnili bismo ljudima da biti protiv svog jezika i imena tog jezika znači biti protiv svog bića, istorijskog, nacionalnog, duhovnog i svakog drugog. Siguran sam da bi u tom slučaju većina građana bila za crnogorski jezik.

Dragan Koprovica: U Demokratskoj partiji socijalista, dakle u vašoj partiji, postoji značajan broj uvaženih članova koji su se izjasnili kao Srbi i koji govore srpskim jezikom. Pomenuću vam gospodina Tarzana Miloševića koji je jedan od najboljih gradonačelnika Crne Gore, a koji se, koliko znam, izjasnio kao Srbin. Vi ste rekli da ste uvjereni da bi građani promijenili mišljenje, pa bi rekli da govore crnogorski. Da li vi na taj način nehotično dezavuišete i diskreditujete Srbe koji su u Demokratskoj partiji socijalista i da li vi stvarno vjerujete da im se možete obratiti kao maloj djeci i reći: "Dragi naši članovi, to što ste mislili da govorite srpski nije tako, od sjutra ujutru vi govorite crnogorski i tako se izjašnjavajte".

Dragan Kujović: Vi namjerno pojednostavljujete stvari. Mi nećemo građanima reći da više ne govore srpski, nego da imaju ljudsko, istorijsko i svako drugo pravo da jezik kojim govore nazovu crnogorskim. Meni ne smetaju Srbi ni u mojoj partiji, ni van nje, apsolutno mi ne smeta što se neko izjašnjava kao Srbin. Meni smeta kad neko hoće da uskrati moje i vaše pravo da budemo Crnogorci, da imamo svoju Crnogorsku pravoslavnu crkvu, da imamo svoj jezik.

Dragan Koprivica: Vi tražite od građana da se svojom voljom opredijele da govore crnogorskim jezikom. A šta ćete ako vam građani kažu: "Mi nećemo. Mi govorimo srpskim jezikom. Mi smatramo da smo i dalje ponosni Crnogorci koji govore srpskim jezikom, kao što ponosni Austrijanci govore njemačkim jezikom". Što se sad zamlaćujemo pričama kako je srpski jezik crnogorski.

Dragan Kujović: Nije zamlaćivanje kada razgovaramo o identitetu jedne države i jednog naroda, o nečemu što čuva istorijski, državni, kulturni i duhovni identitet Crne Gore, a jezik je izraz bića jednog naroda. Pominjete Austriju za koju kažete da nije manje država zato što govori njemačkim jezikom. U Austriji postoji krug intelektualaca koji vodi vrlo snažnu kampanju za preimenovanje jezika u austrijski jezik. Ljudi sve više postaju svjesni činjenice da je Austrija država sa posebnom istorijom, sa posebnim kulturnim i drugim vrijednostima koje treba izraziti i kroz naziv jezika.

Dragan Koprivica: Austrija je, za razliku od Crne Gore, suviše ozbiljna država da bi se bavila takvim stvarima.

Dragan Kujović: Zašto više volite da vam se jezik zove po imenu druge države, nego po imenu vaše države?

Dragan Koprivica: Zato što je to dio našeg bića. Ako je veliki Njegoš bio srećan i hvalio se time što govori srpski jezik, zašto bih ja kao obični građanin bio ponižen što govorim srpskim?

Dragan Kujović: Njegoš nije govorio srpskim jezikom. Srbi ga nisu ni tada, ni sada mogli čitati bez rječnika. Pa ni Matiju Bećkovića ne mogu čitati bez rječnika.

Dragan Koprivica:Mi govorimo o savremenom srpskom jeziku. Gospodine Kujoviću, da biste riješili problem, izađite pred većinsku Crnu Goru koja govori srpskim jezikom i ubijedite je da govori crnogorskim jezikom. Ali ne možete ih ubijediti.

Dragan Kujović: Vi imate ignorantski odnos prema vrijednostima države u kojoj živite. Složili smo se da je jezik suština, da je to kuća bića, temelj naroda, nacije, države i istorije, da je, kako neko lijepo reče, jezik zvučna otadžbina. Ako je to sve tako, pitam vas zašto se sa mnom ne saglasite da bismo i mi mogli naš jezik nazvati imenom države čiji smo građani.

Dragan Koprivica: Gdje ste, gospodine Kujoviću, bili svih ovih godina da branite taj vaš crnogorski jezik. Koliko znam, vi ste tek prije neku godinu krenuli u kampanju. Tek tada vam je palo na pamet da spasavate Crnu Goru time što će ona progovoriti crnogorskim jezikom.

Dragan Kujović: Vi znate, gospodine Koprivica, da je postojao srpskohrvatski jezik. Raspadom Jugoslavije nestao je naziv srpskohrvatski i ostao samo srpski. Ja sam početkom devedesetih, vi to znate, a zna i crnogorska javnost, mislio da može opstati Savezna Republika Jugoslavija. Kasnije sam shvatio, naravno ne samo ja, nego i mnogi drugi, da ta država ne funkcioniše, kao što nije funkcionisala ni unija Srbije i Crne Gore koja je nastala nakon nje. Ako nema ni one velike Jugoslavije, ni Savezne Republike Jugoslavije, ako nema ni srpskohrvatskog jezika, moralo se početi razmišljati i o imenu jezika. Eto vam odgovora na vaše pitanje.

Dragan Koprivica: Po meni Crna Gora neće biti ni veća, ni dostojanstvenija, ni ljepša, ako bude imala crnogorski jezik i ako iz kolektivne svijesti građana izbriše, a to nikada neće moći, srpski jezik. Mi treba da ostanemo ponosna Crna Gora koja govori srpskim jezikom, kao što je ponosna Austrija koja govori njemačkim jezikom.