Koncept "Anatomije neba" (Imanoid Asosije), novog albuma scenariste Zorana Penevskog i crtača Ivice Stevanovića, napravljen je kao parodija na književne, filmske i strip rodove. Teksaverijevska trka nacrtana je grafizmom knjiga dečjih bajki, dok su dijalozi nalik replikama iz detektivskih serija. Cilj je urnebesan komičan strip iščašenih elemenata, namenjen odraslim poznavaocima raznorodnih medija.
Stvarajući tipične likove u posebnim situacijama, Zoran Penevski se oslanja na kontradikciju i pravi dramski zaplet koji se svakog puta završava neočekivano. Međutim, to je samo prvi sloj njegove konstrukcije. Scenarističku nadgradnju Penevski stvara kroz pomak u burlesku i parodiju. Klovnovski ton, podsmeh i bezobrazluk burleske on postiže tipičnim elementima preterivanja: osobe na mestima na kojima se ne očekuju, preteran učinak akcije, preterana brzina dogadjanja… Važan element njegovog prosedea je i umnožavanje radnji, predmeta i posledica van svih zakona logike. Istovremeno, Penevski stvara komičan efekat ubacivanjem anahronih dijaloga, ističući na taj način apsurdnost i neverovatnost čitave situacije. Druga scenaristička račva leži u parodiranju raznih medijskih tvorevina i rodova kroz preuzimanje najtipičnijih elemenata i njihovo izvrgavanja ruglu upravo kroz pozajmice. Slabost scenarija leži upravo u preterano veštačkoj strukturi i beskrajnim ponavljanjima. Uprkos dobrodušnom humoru, priča nema dublju motivaciju, te se ubrzo oseti praznina u pripovedanju. Beskonačna serija štosova ne poseduje neophodni kvalitet komedije u minijaturi.
Najveći značaj albuma je grafički pristup Ivice Stevanovića. Njegov zasićen crtež vrlo uspešno sjedinjuje smešno i morbidno na poseban način koji ga svrstava u majstore groteske. Već u prethodnim knjigama, "Ljubazni leševi" i "Leksikon likovnih legija", uočava se njegov estetski svet zasnovan na bošovskoj potrazi za oniričkim formama. Naime, analizirajući Bošov rad, Albreht Direr je istakao da su stremljenja njegovog holandskog kolege išla ka novim oblicima, "do tada nikad vidjenim i nikad zamišljenim". Uprkos istraživanju formi, Stevanovićeva estetika nije isprazna, nego teži ka sazvučju ljudskih oblika i duša. "Osnovnu poetsku odrednicu srpskog stripa na početku 21. veka treba tražiti u spektru vrlo individualne groteskne ironije. Ekspresivan, gorko-smešan ili nadrealno hladan svet dolazi kroz prizmu vrlo ličnog tumačenja stvarnosti - kaže Zoran Penevski.
Zanimljivo je upitati se zašto se "Imanoid Asosije" opredelio da objavi "Anatomiju neba" kao crno-beli album, a ne u tržišno poželjnom koloru. Odgovor možda leži u izdavačevoj nesigurnosti kakva će biti sudbina "Anatomije". O tome svedoče i kontradiktorne najave albuma kao "one shot" i kao prvi deo serijala. Medjutim, o sudbini albuma će odlučiti tržište. Ako se "Anatomija neba" dobro proda, biće nastavka, ako se loše proda, ona će ostati zapamćena kao izdavačevo zavirivanje u zemlju girgola.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare