Sreda, 19.04.2006.

10:01

Brisanje kvislinga

Deluje pomalo nerazumno da nastavljači tradicija četnika, ljotićevaca i nedićevaca, bar dve decenije nesmetano šire Srbijom svoje ideje, da pišu knjige, drže javne skupove, ponekad participiraju u vlasti, da tumače i revaloriziju istoriju, da se po njima snimaju filmovi i igraju pozorišne predstave, da dobijaju prestižne nagrade - a da sve to nije dovoljno za "rehabilitaciju", već da ona mora i da se zakonski uobliči, bez obzira na pomalo bizarne epiloge, da se na primer, "iznivelišu" Milan Nedić i Milovan Đilas.

Default images

Ne bismo da budemo bizarni, ali ona mladalačka parola sa studentskih protesta 1996/97. protiv izborne krađe "Čedo, oženi me!", u ideološkom kontekstu mogla bi da znači i "Vojo, rehabilituj me!" Deluje pomalo nerazumno da nastavljači tradicija četnika, ljotićevaca i nedićevaca, bar dve decenije nesmetano šire Srbijom svoje ideje, da pišu knjige, drže javne skupove, ponekad participiraju u vlasti, da tumače i revaloriziju istoriju, da se po njima snimaju filmovi i igraju pozorišne predstave, da dobijaju prestižne nagrade - a da sve to nije dovoljno za "rehabilitaciju", već da ona mora i da se zakonski uobliči, bez obzira na pomalo bizarne epiloge, da se na primer, "iznivelišu" Milan Nedić i Milovan Đilas.

Na osnovu prekjuče u Skupštini Srbije usvojenog Zakona o rehabilitaciji, biće rehabilitovane osobe sa prebivalištem u Srbiji koje su iz političkih ili ideoloških razloga od 6. aprila 1941. lišene slobode ili drugih prava. Povraćaj njihove konfiskovane imovine biće uređen posebnim zakonom. Naravno, u ovdašnjoj istoriji ne manjka onih koji su zbog uverenja bili lišeni prava, uhapšeni ili ubijeni, ali nekako se čini da ovaj Zakon svoju suštinu crpi iz "antikomunizma", koji u ovakvom srpskom kontekstu obično dovodi do relativizacije antifašizma. U društvu koje još uvek nije samo sa sobom, i u kome vlada totalna ideološka i simbolička konfuzija, donošenje ovakvih zakona je umnogome besmisleno, jer su se ovde odavno rehabilitovali i prerehabilitovali svi koji su smatrali da to treba uraditi.

Bilo bi besmisleno negirati komunistički "ratni avanturizam" ili "klasni genocid", ali bi valjda bilo besmisleno reći i da četnici nisu klali pomalo i Srbe, da ih nedićevci nisu hapsili i da ih ljotićevcvi nisu streljali. Tačnije, da su svi, manje ili više, sarađivali sa okupatorima. Zar nije besmisleno negirati da je Titova vojska bila uvažena članica antihitlerovske koalicije i sila pobednica, i da je na osnovu toga i žrtava u borbi protiv fašizma, ona Jugoslavija imala ogroman ugled u svetu? Možda će usvojeni zakon i ispraviti neku pojedinačnu istorijsku nepravdu, ali on će sigurno produbiti relativizaciju istorije od koje Srbija može imati samo štete, jer famozni zakon implicira da antikomunizam poništava nečiju kvislinšku suštinu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: