U periodu obnove i konsolidacije regiona posle ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije – uspostavljanje trgovinskih veza se pokazalo kao najvitalniji pokretač ekonomskih aktivnosti i najprihvatljivije za sve. Pakt za stabilnost jugoistočne Evrope, u radnoj grupi za liberalizaciju uslova trgovine, poslužio je kao jedinstveni forum u kojem su okupljeni predstavnici zemalja regiona i međunarodne zajednice. Rad radne grupe dao je opipljive rezultate: juna 2001. potpisan je Memorandum o liberalizaciji trgovine (MoR), na osnovu kojeg je zaključeno 28 sporazuma o slobodnoj trgovini (SST). Sporazumi su potpisivani i stupali su na snagu u periodu od 2002. do 2005. godine.
Osim zemalja zapadnog Balkana, spisku potpisnica naknadno je pridružena Moldavija, a takođe i Unmik, kao predstavnik Kosova, u skladu s Rezolucijom UN 1244.
Primena mreže sklopljenih bilateralnih sporazuma već u prvoj fazi dovela je do porasta međusobne robne razmene, ali je pokazala i neke nedostatke, naročito u slučaju bilateralnih sporova koji se prenose iz godine u godinu – zbog neadekvatnog mehanizma za njihovo rešavanje.
Već u samom Memorandumu iz 2001, a zatim i u deklaracijama sa ministarskih konferencija, u Rimu, novembra 2003, i Sofiji, juna 2005. godine, zacrtan je put daljeg razvoja ekonomske saradnje u regionu. Smatra se da je za zemlje jugoistočne Evrope najracionalnije da zaključe jedinstveni sporazum – time što bi postojeća mreža bilateralnih dokumenata bila zamenjena jednim – o slobodnoj trgovini, što je podržala i Evropska komisija u svom saopštenju „Jačanje stabilnosti i napretka zapadnog Balkana”.
Od jedinstvenog sporazuma se očekuje da doprinese većoj zainteresovanosti stranih investitora za ovaj region. Ovaj multilateralni sporazum treba da bude zasnovan na postojećim bilateralnim dokumentima i potpuno usaglašen s pravilima i disciplinom Svetske trgovinske organizacije i s Memorandumom o liberalizaciji, uz uvažavanje novih trendova u međunarodnim trgovinskim odnosima. Sporazum treba da doprinese većoj liberalizaciji trgovine i investiranja i omogući harmonizaciju bilateralnih dokumenata. Podrazumeva se, pri tom, da će sistem rešavanja sporova i mehanizam poštovanja pravila STO biti prihvaćen i u državama potpisnicama koje još nisu članice STO (SCG i BiH), a odgovornost za međusobne odnose bila bi preneta na same države potpisnice.
Radna grupa za liberalizaciju trgovine Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope priprema nacrt sporazuma koji bi trebalo da bude podnet ministrima već do kraja ovog meseca, nakon čega će vlade država članica imenovati svoje ovlašćene pregovarače za dogovor o konačnom tekstu – do sredine 2006. Vlade bi tokom sledećeg leta sporazum trebalo da prihvate kako bi do kraja ove godine bio potpisan i upućen u ratifikacione procedure, da bi stupio na snagu u toku 2007.
Sve države regiona su, inače, prihvatile CEFTA koncept (sporazum o slobodnoj trgovini zemalja centralne Evrope), pa se kao najbrže rešenje za zaključenje novog jedinstvenog dokumenta predlaže istovremena izmena ovog sporazuma i njegovo proširenje novim članicama – bez prethodnih uslovljavanja.
Osim što bi investitorima, zbog veličine tržišta, postao interesantan, novi sporazum bi doneo i druge pogodnosti: veću sigurnost investiranja, harmonizovana pravila u trgovini robom, rad na usaglašavanju propisa u oblasti trgovine uslugama i, možda od najvećeg značaja kada je trgovina pod preferencijalima u pitanju – panevropska pravila o poreklu robe. Trenutno, uslove za pristupanje sistemu panevropskih pravila o poreklu robe zadovoljavaju samo Hrvatska i Makedonija, ali strateški cilj EU je uključivanje čitavog regiona zapadnog Balkana u ovaj sistem. Sporazum za jugoistočnu Evropu je u tom smislu „dva koraka napred” ka potpunoj evrointegraciji ovih zemlja.
*stalni članovi Radne grupe za liberalizaciju i olakšavanje trgovine Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare