Joška Fišer, ministar inostranih poslova Nemačke, ističe kao argument za prijem Turske u Uniju: „Evropa stoji pred mogućim izborom – hoćemo li modernu, demokratsku, evropsku Tursku, koja nas štiti od islamskog fundamentalizma, ili je nećemo”
„Mi trčimo poslednjih sto metara”, rekao je turski šef vlade Redžep Tajip Erdogan na skupu u Istanbulu u septembru. Skup se održavao pod imenom „Poslednja faza” i predstavljao je novu vladinu ofanzivu u cilju otklanjanja prepreka za prijem Turske u EU. On je spomenuo nekoliko neuralgičnih tačaka u tekućoj debati o turskom pristupu EU.
Tako se, na primer, usprotivio tvrđenju Austrijanca Franca Fišlera, komesara EU, da će prijem Turske u EU predstavljati rupu bez dna, gde će milijarde evropskih poreskih obveznika propadati. Erdogan se usprotivio i shvatanju da će u slučaju prijema doći do useljavanja šezdeset miliona Turaka u EU. „Tako nešto se neće dogoditi”, kazao je on.
Turska je spremna na odredbe sa dugim rokovima koje bi to sprečavale. Turska vlada traži da politički pregovori o pristupu počnu sledeće godine.
Komesar za proširenje EU Ferhojgen je u prvoj polovini septembra boravio u Turskoj, gde je vodio razgovore o eventualnom prijemu. Na osnovu njegovog izveštaja Komisija, u kojoj su i komesari „skeptičari”, ovih dana će odlučiti da li je Turska ispunila uslove i odrediti početak pregovora o pristupu Turske EU.
Ferhojgen je već odlučio: „Pristupanje Turske EU moguće je najranije 2015. godine”. Osim toga, naglasio je da odbijanje ne dolazi u obzir, što je u Evropskoj komisiji izazvalo kontroverzne i otvorene rasprave. Odrečno „ne” ne bi moglo ničim da se opravda, smatra komesar Ferhojgen. On se, međutim, nije izjasnio o tome da li bi u slučaju pozitivne odluke već sada mogli da počnu razgovori o pristupu.
Savetnici sadašnjeg predsedavajućeg najvišeg organa EU Saveta ministara preporučili su da počnu razgovori za dve godine.
Komesar za agrarna pitanja Franc Fišler strahuje od dodatnih izdataka od 11,3 milijarde evra godišnje i upozorava na to da je Turska „mnogo više orijentalna nego evropska”. Holandski komesar Fric Bolkenstajn je nedavno posebno upozorio na mogućno „islamiziranje Evrope”.
Ferhojgen je impresioniran promenama u Turskoj. Promene podržava i stanovništvo. On smatra da je Turskoj neophodan jedan evropski okvir (krov). Pored nedostataka u reformi sudstva i uprkos prebacivanju da država još uvek „sprovodi mučenja zatvorenika”, Ferhojgen navodi da dosadašnje promene zadovoljavaju i da je upravo došlo vreme da se donese odluka. Bilo bi katastrofalno ako bi EU ostavila Tursku da i dalje čeka pred zatvorenim vratima. Ferhojgen je upozorio da bi to možda dovelo do zaustavljanja reformi u samoj Turskoj. A strah od „poplave” Turaka otkloniće EU jednom „zaštitnom odredbom” koja bi zabranila useljavanje Turaka u EU.
U Nemačkoj, na primer, živi oko tri miliona Turaka. Nemački ministar inostranih poslova Fišer je naglasio da sledi „početak pregovora o prijemu”. On očekuje da će Turska biti primljena „za deset ili petnaest godina”.
Njegov najjači argument za prijem jeste taj da Evropa stoji pred mogućim izborom: „Hoćemo li modernu, demokratsku, evropsku Tursku, koja nas štiti od islamskog fundamentalizma, ili je nećemo”.
Ukidanje smrtne kazne, zabrana mučenja, oslobađanje političkih zatvorenika, to su „koraci u pravcu Evrope”. „Ako zatvorimo Turskoj vrata pred Evropom, ojačaće u njoj one snage koje ionako odbijaju demokratiju i zapadne vrednosti.”
Trojica najznačajnijih vođa EU odobravaju pristup Turske Uniji. „EU mora da stoji iza svoje date reči”, veli nemački kancelar Gerhard Šreder. „Pristup Turske EU je dobar za Evropu”, dodaje Toni Bler, a Žak Širak dopunjuje: „Pristupanja će biti, i to je poželjno”. Jedino predsednik Austrije Šisel otvoreno kaže: „Sve dok otvorena pitanja ostaju otvorena, Austrija neće dati zeleno svetlo”.
Pukotina se proteže Evropom i razdvaja stanovništvo, ali i partije. U Nemačkoj, na primer, partija na vlasti (SPD) kaže „da”, a opozicija (CDU) kaže „ne”. Podeljenost postoji i među komesarima u Briselu. Izgleda da su u vođstvu oni koji odobravaju pristup Turske EU.
Od 1963. godine Turska pokušava da se priključi Evropi. Ferhojgen će predložiti pristupanje. I kod evropskih vlada izgleda da su u većini one koje odobravaju prijem, a to su pored Nemačke, Engleske, Francuske i Italija i Španija.
Što se tiče stanovništva, jedno ispitivanje javnog mnjenja u Francuskoj je pokazalo da je 61 odsto građana protiv prijema Turske u EU. U Nemačkoj je 57 odsto građana protiv ulaženja Turske u Uniju.
Sada je vođa opozicione partije CDU Angela Merkel otpočela kampanju protiv prijema, i to kod srodnih vlada i kod poslanika Evropskog parlamenta. Angela Merkel kaže da Turska „još nije sazrela za prijem” i nudi „privilegovano partnerstvo”.
Ferhojgen je posle nedavnog sastanka sa turskim premijerom Erdoganom u Briselu dao zeleno svetlo: „Po meni, ne postoje prepreke za preporuku da se otpočne sa pregovorima”. „Našli smo rešenja za postojeće nerešene probleme”, dodao je.
Erdogan je i tada potvrdio da je njegova vlada odlučna da nastavi sa „revolucionarnim promenama”.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare