Zavjera u tri riječi

Daktilografska greška ili do u detalje razrađena strategija vojne intervencije? To sada više i nije bitno. Perje je prosuto i više ga niko ne može sakupiti. Prozvani uzaludno mogu da se peru: Ministarstvo odbrane, Vrhovni savjet odbrane, Savjet ministara... A pogotovo crnogorska postava, koja treba da brine o odbrani manje članice državne zajednice, u sastavu: Svetozar Marović, Vukašin Maraš i Filip Vujanović.

Dio crnogorskih političara i medija i nezaobilazni Blagoje Grahovac, novopečeni savjetnik za bezbjednost predsjednika crnogorskog parlamenta Ranka Krivokapića i penzionisani Miloševićev general (ovo Miloševićev i penzionisani se, naravno, u Crnoj Gori ne pominje), hitro su gore navedenim donijeli presudu. A ona, svedena na jednu rečenicu glasi: Militarističko-nacionalističko-unitaristički krugovi iz Beograda spremni su da vojnom intervencijom spriječe osamostaljenje Crne Gore.

Da, riječ je o već čuvenom tekstu Predloga strategije odbrane SCG i jednoj formulaciji u njemu koja je izazvala uzbunu trećeg stepena u zvaničnoj Podgorici, a koju je Beograd pokušao da opravda kao daktilografsku omašku.

One koji to eventualno ne znaju odmah da obavijestimo. Alarmantna verzija glasi: "Oružanom pobunom, kao specifičnim oblikom oružanog sukoba motivisanog secesijom država članica, takođe može da se ugrozi bezbednost državne zajednice". A ta opasna formulacija u verziji redigovanoj nakon protesta iz Podgorice glasi: "Oružanom pobunom, kao specifičnim oblikom oružanog sukoba motivisanim secesijom, može da se ugrozi bezbjednost država članica, a time i bezbjednost državne zajednice".
Navedene verzije razlikuju se u tri riječi. Ali, one su u Crnoj Gori interpretirane

 kao direktno upozorenje da ni slučajno ne pomišlja na referendum kojim bi se izdvojila iz državne zajednice sa Srbijom. A ako je baš namjerna da rizikuje, onda može svašta da je snađe.
"Ako ovaj tekst još bude prekucavan, jedno jutro možemo doživjeti da, daktilografskom greškom, budemo i bombardovani", upozorio je potpredsjednik SDP-a Miodrag Iličković. "Predloženi tekst strategije odbrane državne zajednice u kojem se predviđa mogućnost oružane intervencije Vojske SCG najbolji je dokaz da je Miloševićeva vojna arhitektura ostala netaknuta", otkrivaju stratezi iz Građanske partije. "Ovdje je mnogo ozbiljnija stvar u pitanju: riječ je o sukobu koncepcija. Tekst Strategije odbrane pokazuje da talas reformi nije ni dotakao vojsku", tumači savjetnik Blagoje Grahovac. U izvedbi medija: sporna formulacija trebalo je da posluži kao zvanično pokriće za intervenciju vojske u slučaju raspisivanja crnogorskog referenduma.

Predsjednik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić zatražio je od predsjednika državne zajednice Svetozara Marovića da zbog interesa Crne Gore povuče subverzivni Predlog strategije iz parlamentarne procedure i dostavi ga crnogorskom parlamentu na razmatranje. Marović je odmah postupio po naređenju. Ali, ni to nije bila izvršna komanda za prekid uzbune u Podgorici. Kao kazna za neviđeni skandal sada se traže glave ljudi iz Crne Gore koji su mu kumovali. A to je trojka: Marović, Maraš i Vujanović.

Nešto o tome sadrži i dnevna zapovijest savjetnika Grahovca: "Smatram da je potpuno neprihvatljivo da se sada, zbog svega što se desilo, neko pokušava opravdati i iskupiti, posebno što se u sve to uvodi organ koji nema nikakvu odgovornost u vezi sa ovim slučajem. Vojni kabinet predsjednika zajednice nema nikakvu nadležnost i ingerenciju u postupku donošenja strategije odbrane".
Uzaludno je sekretar Vrhovnog savjeta odbrane i šef vojnog kabineta predsjednika SCG Ljubiša Jokić javio da je "greška u kucanju" uočena i ispravljena u komunikaciji sa kabinetom Predsjednika Crne Gore i članom Vrhovnog savjeta odbrane Filipom Vujanovićem. Nije pomoglo ni to što je Jokić ponudio ostavku "ako za to ima razloga". Uzaludno se trudio i ministar odbrane SCG Prvoslav Davinić objašnjavajući da je u pitanju nesporazum i "tehnička greška u formulaciji". Uzaludna su i pravdanja drugih da se radilo o tehničkoj grešci, a ne o namjeri. Pucanj u prazno bilo je i saopštenje Generalštaba da su, pored Ministarstva odbrane, u pisanju teksta Strategije učestvovali brojni stručnjaci i saradnici iz Srbije i Crne Gore, eksperti iz inostranstva, predstavnici Generalštaba, da su sa njenim sadržajem bili upoznati ambasadori članica NATO-a, vojno-diplomatski predstavnici akreditovani u SCG, misija OEBS-a... Teško je sada bilo koga u Crnoj Gori razuvjeriti da to nije bila zavjera koja je slučajno raskrinkana. Zato njeni akteri moraju na raport.

Zanimljivo je da je ovog puta smireno reagovao onaj od koga su to mnogi ponajmanje očekivali - visoki funkcioner DPS-a Miodrag Vuković: "Ne želim da dovodim u pitanje kvalitet urađene strategije odbrane, koju je 3. juna usvojio Vrhovni savjet odbrane. Mora se imati u vidu da se na nivou državne zajednice sada vodi sasvim druga politika. Nije to više politika federalne ili unitarne žrtve, već politika koja znači zbir profesionalnih i ozbiljno urađenih političkih aktivnosti Srbije i Crne Gore".
I Božidar Bojović, predsjednik Demokratske srpske stranke, osjetio je potrebu da se javi ovim povodom: "Krivokapić uvijek traži spoljnog neprijatelja. To je ideologija na kojoj je on stasavao politički. Nije ovo vrijeme kada treba prijetiti vojskom niti bilo čime. Treba težiti da se u Crnoj Gori uspostave demokratski uslovi da se sve može na demokratski način rješavati, da težimo integracijama, onome čemu teži sav svijet".

Nije neinteresantno ni nekoliko narednih podataka. Zamjenik ministra odbrane SCG Vukašin Maraš nije se oglašavao povodom najnovijeg konflikta na relaciji Podgorica-Beograd. Svetozar Marović je reagovao tek kada se digla uzbuna zbog Predloga strategije. Filip Vujanović, kao član Vrhovnog savjeta odbrane, takođe je sve odćutao. Nije se oglasio ni premijer Milo Đukanović. Samo su se socijaldemorate nasjekirale. Njihov predsjednik, njihov potpredsjednik, njihov predstavnik u Savjetu ministara. Da li je moguće da su samo oni pravilno protumačili famoznu zamku u Predlogu strategije i spasli Crnu Goru od unutrašnjih neprijatelja? A sporni tekst Strategije prošao je recenziju Ministarstva odbrane, Generalštaba i Vrhovnog savjeta odbrane i Savjeta ministara. Tako ispada da zavjeru nisu otkrili ni generali ni političari. Pride, zakazala je i budnost Crnogoraca na privremenom radu u Beogradu.

I kad su stvari krenule kako su krenule, otvorena je knjiga sumnji u kojoj se nalaze i ovakva pitanja. Zašto se Svetozaru Maroviću toliko žurilo da sjednicu Savjeta zakaže i vodi - telefonom? Da li je ispravan zaključak da je vojna intervencija predviđena da bi se osujetila crnogorska samostalnost? Da li većina generala u vojnom vrhu državne zajednice Crnu Goru i dalje markira kao neprijateljsku teritoriju? Zašto su u Crnoj Gori stacionirani vojni potencijali od osam hiljada vojnika nesrazmjerni njenoj teritoriji i potrebama? Da li je baš slučajno donedavni direktor VBA Momir Stojanović nekoliko puta tvrdnjama da su na sjeveru Crne Gore locirani centri islamskih terorističkih organizacija Crnu Goru označio kao teritoriju visokog rizika koju treba da kontrolišu jake vojne snage?

Možda će na ta i slična pitanja uskoro odgovor dati poslanici crnogorskog parlamenta. Oni će na prvom narednom zasjedanju imati priliku da raspravljaju o Predlogu strategije. Pa i da pokažu svoje vojničke, detektivske i slične sposobnosti odgonetajući da li je jedna rečenica iz tog dokumenta skrivala opasnost po Crnu Goru ili je svu zabunu proizvela neka nemarna daktilografkinja.