Način glasanja državljana Srbije u inostranstvu može biti najveća pretnja regularnosti predsedničkih izbora.
Prema nekim ocenama, velike udaljenosti od biračkih mesta, kao i relativno mali broj diplomatsko-konzularnih predstavništava Srbije i Crne Gore u svetu, krši princip ravnopravnosti birača. Osim toga, kako upozorava CeSID, što pre treba rešiti i pitanje ažurnosti biračih spiskova, ali i finansiranja izborne kampanje.
Dugogodišnji sekretar Republičke izborne komisije Ljiljana Benać Šantić kaže da je gotovo nemoguće sprovesti izbore u dijaspori na način kako je to predviđeno poslednjim izmenama i dopunama izbornog zakonodavstva. Ona kaže da problem leži u tome što niko ne poseduje preciznu evidenciju o tome koliko državljana Srbije živi u inostranstvu, kao i u činjenici da od preko 180 zemalja sveta, diplomatska predstavništva SCG postoje u svega četrdesetak: "Ono što može da se zaključi iz prakse drugih zemalja jeste da bi najpovoljnije bilo da se omogući glasanje putem pisma. To je jeftinije, a i svi birači bi bili ravnopravni."
S druge strane, Miloše Todorović iz CeSID-a ukazuje i na probleme koji su nastali najavom da bi nedavno doneti Zakon o finansiranu političkih partija, već trebalo da pretrpi izmene u delu koji se odnosi na finansiranje kampanje. Na taj način, predsednički kandidati dovedeni su u situaciju da ne znaju koliko je novca zapravo dozvoljeno potrošiti na kampanju: "Ne možete da kreirate kampanju kad ne znate da li ćete se oglašavati na TV-u ili na bilbordima, a sve to košta. Ne zna se ni koliko će novca za kampanju biti odobreno od strane države."
Kao jedan od problema koji postoji, stručnjaci navode i lošu komunikaciju RIK-a sa javnošću i medijima.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 6
Pogledaj komentare