Od marta do septembra 1992. sada umirovljeni francuski general
Philippe Morillon (68) bio je zamjenik komandanta UNPROFOR-a u Hrvatskoj. Na kraju mandata prekomandovan je u Bosnu gdje je bio komandant UNPROFOR-a do jula 1993. kada je posjetio tada opkoljenu Srebrenicu, grad na ivici humanitarne katastrofe, i proglasio je sigurnom zonom pod zaštitom UN-a, te nadgledao demilitarizaciju unutar grada pod opsadom. Danas je poslanik u Evropskom parlamentu koji, nakon nekoliko godina šutnje, ponovo govori o Bosni. Mnoge stvari koje je izrekao kao svjedok u slučaju protiv Miloševića uznemirile su bosansku javnost, ali i nemali broj stranih posmatrača koji su upućeni u situaciju za vrijeme rata u BiH. Morillon je izjednačio krivce za rat u Bosni, rekao da Milošević nije kontrolisao Karadžića i Mladića od sredine 1993. godine, da je Bosna zemlja puna mržnje, da su muslimani sami izazvali napad i sve što se desilo u Srebrenici, da se ne zna ko je pucao u Sarajevu…
Nakon tri sedmice čekanja, napokon je našao vremena da govori za
Slobodnu Bosnu. Nije praksa da novinar govori o utiscima koje je na njega ostavio sagovornik, ali gorčina koju ostavi razgovor sa penzionisanim generalom Morillonom naprosto tjera na dodatni komentar. Iako sam čula i čitala generalove izjave u Haagu, bila spremna slušati iste izjave i insistirati na detaljima, ipak sam bila jako uznemirena mirnoćom sa kojom je Morillon spreman uvjeravati sagovornika bez obzira na to što je sagovornik preživio lično i koliko zna o tome što on priča. Još uvijek sa tvrdim i neprikosnovenim generalskim stavom Morillon jednostavno ignoriše, odnosno ni ne sluša neka pitanja. Na pitanja koja mu se ne sviđaju odgovara sa ironijom, a kao izlaz iz situacije u koju ne želi da uđe prije izbora, Morillon se služi patetičnim frazama tipa “Ja volim Sarajevo” (na bosanskom jeziku) dok imena i prezimena ljudi o kojima govori, kao i imena gradova o čijoj sudbini je odlučivao još uvijek ne zna izgovoriti.
POMIRENJE I ZABORAV
Prošle sedmice ste promovisali knjigu. U Bosni nemamo puno informacija o toj knjizi pa bih Vas na početku zamolila da nam kažete o čemu ste pisali i kome je namijenjena Vaša knjiga? To je knjiga o Afganistanu, svjedočenje o mojim sastancima sa
Ahmedom Masudom, komandantom otpora protiv talibanskog režima. Nekoliko puta sam ga posjetio 2000. godine, a bio sam i među parlamentarcima koji su mu pomogli da dođe pred Evropski parlament u aprilu 2001. godine. Nakon toga je, kao što je poznato, Masud ubijen u atentatu. To je svjedočenje o onome što sam iskusio u susretima sa njim. To je od mene tražila njegova porodica kako bismo pokazali ko je on bio i u šta je vjerovao što je trebala biti poduka onima koji koriste njegovo ime i tvrde da su ga naslijedili, a ne znaju puno o njemu. Da je Masud živ danas, on bi svakako bio protiv podjela u Afganistanu.
Ima li u toj knjizi bilo šta što može dati poruku za Irak ili čak za Balkan gdje ste Vi proveli dosta vremena? Da, ima. Knjiga je poziv na pomirenje. Poziv na obnovu afganistanske nacije, poziv međunarodnoj zajednici da ne ostavi Afganistan. Ali to je svjedočenje šta je moderni islam i ko je Masud koji je cijeli život davao otpor islamistima, fundametalizmu, panislamizmu. On je bio pravo lice muslimana, a ne barbari, talibani, ili ajatolah u Iranu ili Iraku. To može biti poruka svima, posebno u Evropi, da se ne plaše islama.
Naravno, nama je zanimljivija priča o Bosni i Hercegovini. Nedavno ste zajedno sa još nekoliko evropskih parlamentaraca potpisali peticiju koja poziva na promjenu Dejtonskog sporazuma. Koje su to promjene potrebne prema Vama i zašto su one potrebne? Mislim da u BiH danas trebamo centralnu vlast, sa nekim ustavnim prilagođavanjima za svaki dio zemlje. Postoji potreba za jedinstvom u BiH. Situacija se može porediti u određenoj mjeri sa Afganistanom, gdje je sigurno puno teže, ali ideja je da Bosanci moraju početi odlučivati sami o svojoj budućnosti, a ne da budu i dalje pod protektoratom međunarodne zajednice. Dejtonski sporazum je nametnuo primirje i to je bio veliki korak ka miru. Ali, danas mislim da Bosanci moraju sami da izvrše reviziju sporazuma i da vide šta želi većina stanovništva. Mislim da je to pomirenje, mogućnost da se svi koji žele vrate tamo gdje su rođeni, u kulturu u kojoj su rasli. To je osnova za mene i moje kolege iz Evropskog parlamenta.
To je bilo prvi put nakon dugo godina da ste govorili o Bosni. Zašto ste šutjeli toliko godina? Pa... Radio sam to da bih iskazao poštovanje prema Bosancima. Bio sam…Hmmmmmm… Jako sam emotivno vezan za narod Bosne. Moram da ih poštujem. Nisam šutio jer sam prihvatio da svjedočim protiv Miloševića, da budem dio EU delegacije koja je nekoliko puta dolazila u Sarajevo, Mostar… Bio sam u Sarajevu i na sahrani
Alije Izetbegovića kao zvanični predstavnik francuske vlade. Ali… odlučio sam da ne dajem veliki publicitet toj posjeti jer sam to uradio da bih iskazao poštovanje Bosancima.
Jedan od povoda za ovaj razgovor je Vaše svjedočenje u Haagu koje je u Bosni izazvalo mnogo kontroverzi. Između ostalog ste rekli da ste još 1993. kada ste posjetili Srebrenicu primijetili da se nešto loše dešava. Na to ste upozorili Miloševića i očekivali da on to zaustavi. Zašto ste se baš njemu okrenuli 1993. godine? Jer sam tada Miloševiću rekao da je situacija tamo jako opasna. Rekao sam, ako srpska vojska uđe u Srebrenicu, rezultat će biti užasan masakr, gori od onog što se već desio u Vukovaru. Sjećate se da smo u tom trenutku bili u pregovorima oko Vance-Owenovog plana koji je Milošević kasnije i potpisao, a to ne bi bilo moguće da se nešto desilo u Srebrenici tada. To je bila moja odluka. Ne samo da spasim narod nego i mir.
MILOŠEVIĆ NIJE KONTROLISAO MLADIĆA!? Znali ste kad ste došli u BiH da Milošević i njegova vlast stoje iza zločina u Vukovaru. Ipak ste mu vjerovali? To je i jedna od najvažnijih stvari u optužnici da li je samo jedan čovjek bio u poziciji da pronađe način kako da se izbjegne katastrofa i da li je to bio Milošević. Dokaz koji nam je davao u tom trenutku jeste da je izdao narađenje Mladiću. Znate da se Milošević brani tako što tvrdi da nema ništa sa onim što se dešavalo u Bosni. Dokaz je dat kroz više svjedočenja, ne samo moje. No, stvarna moć je ipak bila u njegovim rukama. Ali, nakon puča koji je počinio Mladić odbivši Vance-Owenov mirovni plan možda Milošević i nije bio u položaju da ga kontroliše?! Jasno je da je Milošević pripremio odbranu za moje svjedočenje i da će koristiti dijelove tog svjedočenja. Ponavljam, kada sam bio na terenu u Sarajavu, Srbi nisu bili jedini odgovorni za ono što se dešavalo. Svi koji su insistirali na propagandi, koju su vodili svi odgovorni političari sa namjerom da probude strah od predominacije, eliminacije, mržnje, svi su bili odgovorni. (kraj)
KARADŽIĆ, MLADIĆ, BOBAN, ŠUŠAK Vi, čini se, izjednačavate krivicu uprkos brojnim dokazima. Ne! Kada sam bio tamo, moja misija bila je da budem nepristrasan i u svim okolnostima sam govorio o onome što se dešavalo na terenu. Znate da je stanovništvo Sarajeva izašlo zahtijevaći mir. Sjećate li se mase koja ide ulicama i traži mir, koja želi da sruši barikade? Među njima je bilo Hrvata, Srba, muslimana. Svi su živjeli zajedno. Nije prije rata u Srajevu bilo getoa. Sarajevo je bilo model bogatstva tri kulture. Kao Bejrut u prošlosti. Tamošnje stanovništvo, kada sam ja došao, bilo je uplašeno od onoga što se dešava. Zbog tih prokletih ljudi! Zbog te mržnje! Sjetite se drame koja se dešavala. Svi su odgovorni! Svakako da je Milošević na prvom mjestu. Ali krivi su i
Franjo Tuđman,
Šušak i Mate Boban. Možda nije kriv sam Alija Izetbegović, ali djelimično jesu ljudi oko njega koji su ga podržavali. Dešavala se drama. Postojala je potreba da svi budu solidarni sa svojom zajednicom. Desio se unutrašnji cirkus, krvav i osvetoljubiv. U njemu su žene i muškarci dobre volje bili obavezni, da - obavezni, zbog situacije, da stanu na jednu stranu. U ovom slučaju vi ste bili u građanskom ratu. To jeste bio građanski rat!
Malo ko ga tako zove jer postoje dokazi da se nešto drugo dešavalo. Vi govorite o ratu u kojem su ljudi ubijani zbog nacionalnosti, u kojem se desilo etničko čišćenje, sistematski uništavana jedna populacija i koji ste vidjeli iz grada koji je bio pod opsadom? Bio je to u početku građanski rat! Dobro, Srbi jesu dobijali pomoć od JNA, ali to jeste bio građanski rat. I znate kako okrutan rat može biti jer niko ne može da kontroliše nasilje. A šta se desilo u Srebrenici? Ta drama oko
Nasera Orića i napada koje je on vršio na srpska sela uoči Božića? To je svakako bilo nešto neprihvatljivo. Vidio sam spaljene muškarce i žene. Znate za činjenicu da su oni koji su odlučivali da uđu u tu “bolest” bili isprovocirani.
OPRAVDANJE ZA GENOCID
Vi upravo dajete opravdanje za počinjeni genocid? Ne, nema opravdanja za to.
Vi ste ga dali rekavši da je Orić početkom 1993. isprovocirao Mladićev genocid koji će se desiti dvije i po godine kasnije.. Sjetite se samo kako sam bio ljut dok sam bio komandant UNPROFOR-a u BiH!. Pokušavao sam da utičem na te gospodare rata. Ali bilo je gospodara rata i među muslimanima. Oni su vršili teror nad svojim narodom. Naser Orić je bio takav. Da, jeste! OK, stalno me pitaju: pa ko su onda bili dobri momci?’ Moj odgovor je da nema dobrih momaka. Svi su loši. A sve je to odgovornost onih koji su smislili ideju etničkih politika. Nemam ništa da dodam na ono što sam rekao u svjedočenju. I dalje sam siguran da ima dobrih žena i muškaraca u sve tri zajednice. Ima i Srba i Hrvata i muslimana dobre volje. To stalno ponavljam i govorim da je jedino rješenje danas zaboraviti sve i pomiriti se. Evropa može da vam pomogne da to uradite. Znajte da sjećanje na neprijateljstva iz prošlosti nije rješenje. Tražite od mlade generacije da se sjeća prošlosti od prije užasne katastrofe koja se desila.
Ne možete tražiti da neko zaboravi etničko čišćenje, opsadu i genocid. Ima li iko pravo da to i traži? Naravno da nema. Ja sam imao 15 godina kada se završio Drugi svjetski rat i da je moja baka znala da sam imao prijatelje Nijemce, ona bi bila ljuta. Ali, zahvaljujući geniju oca Evrope, ušli smo u proces pomirenja između Francuza i Nijemaca...
Nakon koliko godina? …i smatram da je to model koji treba da vama predloži u Bosni danas ili u Afganistanu. Svuda. To je jedina stvar sa kojom EU može pomoći – pomirenje. Sanjam o danu kada ćete zaboraviti četnike, ustaše i Turke. Mi u Francuskoj smo zaboravili naše stare neprijatelje. Za to se molim svaki dan Bogu.
Tokom svječenja protiv Miloševića u Haagu ste izbjegli koristiti riječ genocid. Da li vjerujete da je u Bosni počinjen genocid i da će to biti dokazano u Haagu? Razlog zašto sam pristao da svjedočim protiv Miloševića je što smatram da to može da pomogne pomirenju. Takve stvari su se dešavale nakon Drugog svjetskog rata. Osuđivanje nacista, osuđivanje onoga što su uradili je pomoglo njemačkom narodu. Mislim da je uloga Haaga da imenuje one koji su odgovorni. Nakon toga vi treba da krenete u pomirenje…
Prekidam Vas, ali pitala sam da li mislite da se desio genocid u Bosni? Ne genocid! Šta znači taj termin?
Vjerujem da ste upoznati sa međunarodnom definicijom genocida! Da, ali nema međunarodne definicije genocida! (UN je usvojio konvenciju o genocidu kojom se i definiše ovaj zločin 1948. godine, a kasnije je definicija i proširena, op.a). Ono što se dešavalo u BiH je glupi, barbarski pokušaj da se izvrši etničko čišćenje…
Rekli ste pokušaj… To je bila namjera od početka. Ja sam dugo vremena proveo u Sarajevu. Sjećam se dana kada sam ga napustio. Izetbegović mi je dao bosanski pasoš koji čuvam. To je pasoš sa brojem tri. Broj jedan je imao Izetbegović, dva
Ganić, a ja sam imao broj tri. To je dokaz da su svi… Ono što je od mene traženo je da uradim što mogu… Kada sam došao na sahranu Izetbegoviću, bio sam kod njegove kćerke i to je bilo jako emotivno za mene…
NE ZNAM KO JE “OSMISLIO” MARKALE
Ako toliko volite Sarajevo, onda ne razumijem još jednu stvar koju ste rekli na svjedočenju u Haagu. Govoreći o prvom masakru na Markalama, koji je jako bolan događaj za sve Sarajlije, rekli ste da još niste otkrili ko je bacio granatu. Zašto ste to rekli? Molim Vas. Pročitajte moje svjedočenje u Haagu...
Pročitala sam. Ali, ako želite da govorim o tome… Ne mogu da govorim o tome… Govorite o Markalama?
Da. Rekli ste da ne znate ko je kriv za taj masakr. I zaista ne znam. Niko ne može da dokaže bilo šta o Markalama i to je tako. To je mogao uraditi bilo ko. Podsjećam Vas da je u tom trenutku država imala dobar razlog da se to desi… Svi su imali razlog čak i da pucaju na vlastito stanovništvo. Kada sam bio u Srebrenici, nisam bio u situaciji da evakuišem stanovništvo zbog pritiska iz Sarajeva. Shvatio sam da bi evakuacija išla u korist etničkog čišćenja, ali da sam znao šta će se desiti za dvije godine, ja bih evakuisao cijelu Srebrenicu. ...Ali, pitajte, molim Vas, ljude koji su bili u blizini Izetbegovića o razlozima zašto mi je dat pasoš. Idite u Oslobođenje i vidite šta su oni pisali.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 3
Pogledaj komentare