Srpski strah od bosanstva

Nedavno je Ustavni sud Bosne i Hercegovine doneo odluku kojom je naložio Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine da izmene svoje simbole - grb, zastavu u himnu jer nisu u skladu s međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije. Ova odluka je izazvala žestoke reakcije u Republici Srpskoj. Rečeno je da je Ustavni sud politički sud, da će ukidanje sadašnjih simbola voditi ka brisanju identiteta srpskog naroda i da će to radikalizovati situaciju u Republici Srpskoj. Ovoj temi posvećen je i najnoviji Most Radija Slobodna Evropa.
Omer Karabeg: Da li simboli Republike Srpske - zastava, grb i himna - diskriminišu Bošnjake i Hrvate koji žive u tom entitetu. Naši sagovornici su Krstan Simić, potpredsednik vladajuće Stranke nezavisnih socijaldemokrata i Tarik Sadović, član Predsedništva Stranke demokratske akcije. I gospodin Simić i gospodin Sadović su šefovi poslaničkih klubova svojih stranaka u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Gospodine Sadoviću, kako vi kao Bošnjak koji živi u Republici Srpskoj doživljavate simbole Republike Srpske?
Tarik Sadović: Simboli Republike Srpske koji danas važe doneseni su u ratnim vremenima. To su isključivi, ekskluzivni, nacionalni simboli srpskog naroda i kao takvi diskriminišu druga dva naroda. Mi već odavno tražimo da se ti simboli promijene, ali kao obilježja Republike Srpske, a ne kao obilježja jednog naroda. Bošnjaci i Hrvati poštuju te simbole, bez obzira na to što su pod nekima od tih znamenja u proteklom ratu počinjeni zločini nad pripadnicima ova dva naroda, ali mislim da je svakome jasno da su oni kao zajednički simboli neprihvatljivi.
Omer Karabeg: Gospodine Simiću, prema Vašem mišljenju, mogu li simboli Republike Srpske biti prihvatljivi za Bošnjake i Hrvate koji žive u Republici Srpskoj?
Krstan Simić: Tačno je to što gospodin Sadović kaže da je usvojen tokom ratnih godina. Neko je iz tadašnjeg rukovodstva Srpske demokratske stranke donio nekih 12 grbova koji su nađeni u istoriji Bosne i Hercegovine i tada je Radovan Karadžić, koji je bio vođa Srba po izboru Srpske demokratske stranke, rekao: "Evo, ovaj mi je najljepši" i on je postao simbol srpskog naroda. Slažem se s gospodinom Sadovićem da je to vrlo ozbiljno pitanje i da simbole Republike Srpske moramo definisati na taj način da se sva tri naroda u njima prepoznaju i prihvate ih kao svoje. Moram međutim reći da, nažalost, nemamo takav odnos kada su u pitanju simboli Bosne i Hercegovine. Mislim da se mora postaviti i pitanje simbola Bosne i Hercegovine kao države, ti simboli moraju u sebi da sadrže nacionalna obilježja svih naroda koji u njoj žive. Danas imamo takve simbole koje je poznati bošnjački slikar, inače moj kolega iz gimnazije, Mersad Berber, s punim pravom nazvao dizajnom danskog jogurta. Nikada nikome nije zasmetalo što imamo zastavu sa dizajnom danskog jogurta, a diže se tolika politička halabuka oko simbola entiteta.
Omer Karabeg: Mislite li da Bošnjak i Hrvat koji žive u Republici Srpskoj mogu kao svoju da prihvate srpsku himnu "Bože pravde"?
Krstan Simić: Mislim da ne mogu. Mislim da je ta himna nešto što je, uslovno rečeno, došlo iz Srbije. Ali svi drugi simboli su znamenja Bosne i Hercegovine i odbacivanje grba koji potiče iz srednjevjekovne Bosne i Hercegovine je odbacivanje same ideje Bosne i Hercegovine.
Tarik Sadović: Što se tiče izjave bosanskohercegovačkog slikara koga je pomenuo gospodin Simić, da ga aktuelna zastava podsjeća na dizajn danskog jogurta, to je individualna impresija, odnosno utisak jednog čovjeka. Uzdizati to na nivo opšteg doživljaja nije umjesno, niti primjereno.
Krstan Simić: Za nas u Republici Srpskoj nisu prihvatljivi univerzalni simboli. Znate zbog čega? Univerzalni simboli brišu istoriju Bosne i Hercegovine. Istorija Bosne i Hercegovine postoji, postojala je i u njoj se mogu prepoznati svi i u onom lošem i u onom dobrom što smo imali u našoj prošlosti. Imam, međutim, osjećaj da bošnjački političari i intelektualci lansiraju tezu da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu u takozvanom bosanstvu, što mi prepoznajemo kao pokušaj dominacije bošnjačkog naroda nad druga dva naroda i njihovu asimilaciju, jer bi se forsiranjem bosanskog jezika, bosanske kulture i bosanskih simbola izbrisala sva tradicija i sva prošlost, sve u namjeri da se stvori neki novi natčovjek, poput nekadašnjeg Jugoslovena, što nažalost nije donijelo uspjeh.
Tarik Sadović: Kako će jedan neutralni simbol ići u prilog Bošnjacima? To je logički vrlo teško dokazati. Bosni i Hercegovini, odnosno njenim građanima, treba identifikacija s državom i tu nema nikakvog nametanja bosanstva. Nametati nekome naciju u 21. stoljeću je budalaština i to se ne može uraditi u demokratskom sistemu. Ali, identificirati se kroz simbole sa svojom državom, državom u kojoj živite vi i vaša djeca, nasušna je potreba. Naravno, treba njegovati nacionalne simbole i to je stvar slobodnog izbora i demokratske volje svakog naroda ili nacionalne manjine. Meni malo smeta što se namjerno zaobilazi činjenica da je kroz svoju hiljadugodišnju historiju Bosna i Hercegovina imala mnogo svojih znamenja - grbova, zastava, bilo plemićkih porodica, bilo regija, bilo države u ovom ili onom vremenu.
Krstan Simić: Bosna i Hercegovina jeste država kao pravna tvorevina, ali mnogi je ne doživljavaju kao domovinu. Zar navijanje na fudbalskim utakmicama ne pokazuje da se dobar dio naroda identifikuje sa Srbijom i Crnom Gorom i Hrvatskom. Da bi se ljudi identifikovali s Bosnom i Hercegovinom, oni moraju da se prema njoj odnose kao prema domovini, a ne samo kao prema državi kao pravnoj kategoriji.
Tarik Sadović: Tačno je to što gospodin Simić kaže o himni "Hej Sloveni". On i ja pripadamo generaciji koja je tu himnu zapamtila, ona nam je na neki način bila bliska i izazivala je u nama određene emocije. Međutim, moja djeca i njihovi vršnjaci već godinama ne slušaju tu himnu, oni imaju potrebu da slušaju neku novu himnu i neće imati problema da se s njom identificiraju. U suštini svega je odnos prema državi Bosni i Hercegovini. Dugo su iz ideoloških, ratnohuškačkih, propagandnih i dnevnopolitičkih potreba ljudima ispirani mozgovi i obećavano im da će živjeti u nekoj drugoj državi. Ako se identificirate sa simbolima svoje države onda vi tu državu volite, kakva god da je - siromašna ili bogata, demokratska ili nedemokratska, volite jer je vaša domovina. Ukoliko zviždite njenoj himni, ukoliko se rugate njenim znamenjima i ukoliko ste spremni da zapalite njenu zastavu, problem nije u simbolima, već u vama i u ideologiji koja je dovela do toga.
Krstan Simić: Postoji jedan psihološki problem kad je u pitanju odnos prema državi Bosni i Hercegovini. Teško ćete uvjeriti Srbe i Hrvate da Bošnjaci ne smatraju da polažu ekskluzivno pravo na ovu državu i da je žele urediti po svojoj mjeri. Takav osjećaj postoji kod ova dva naroda. Podsjetiću vas na nedavni događaj u parlamentu kada je prilikom usvajanja ustavnih amandmana, do kojih se, to gospodin Sadović zna, došlo nakon mukotrpnog i dugotrajnog usaglašavanja, predstavnik bošnjačkog naroda ustao i rekao: "Ja sam za jednog predsjednika, makar to bio i Srbin". Posle te rečenice gubite svaku vjeru da neko ima dobre namjere i da želi da izgradi Bosnu i Hercegovinu u kojoj će svi narodi biti ravnopravni.
Tarik Sadović: Gospodin Simić se poziva na jednu neprikladnu i nesmotrenu izjavu jednog poslanika koji se na istoj toj sjednici parlamenta izvinio. Rekao je da se nespretno izrazio i da nije tako mislio.
Ključni problem je u tome kako srpska politička elita gleda na Bosnu i Hercegovinu. Ono što imaju u Republici Srpskoj sveto je slovo i u to se ne smije dirati, dok se, kad je riječ o funkcioniranju države Bosne i Hercegovine, stalno ističe strah od majorizacije.