Otvaranje najmračnije stranice

Prvi korak – prekidanje ćutanja o zločinu – učinjen je, istina sa silnim godinama zakašnjenja. Predstoji onaj kudikamo teži – hapšenje i procesuiranje optuženih za ratne zločine. Dosadašnje iskustvo govori da se Republika Srpska time baš i ne može pohvaliti

POSLEDICE ZLOÈINA I ODGOVORNOST: Masovne grobnice...

Izveštaj o Srebrenici koji je predočila vladina komisija za utvrđivanje istine podijelila je kako političare tako i javnost u BiH, posebno u Republici Srpskoj: deo pozdravlja prekidanje institucionalne šutnje o srpskim zločinima, a deo se ozbiljno naljutio na predsjednika Republike Srpske što je tu stranicu srpske istorije označio mračnom. Jer, kako smatraju, na to nije imao pravo. Isti čak i danas nalaze "opravdanje" za zločine u Srebrenici jer su bili "uslovljeni" stradanjem Srba nesporedno prije toga u ovom gradu; u Srebrenici je ubijeno oko 1700 Srba, uglavnom civila.

...i general Ratko Mladiæ

Istovremeno Čaviću se zamjera što je progovorio tek sada, što se dovodi u vezu sa strahom od gubitka fotelje i pozicije koju trenutno zauzima. Međunarodni zvaničnici međutim izvještaj o Srebrenici i reakciju predsjednika Republike Srpske ocijenili su "istorijskim i revolucionarnim događajem" koji Republici Srpskoj može donijeti samo dobro. Sam Dragan Čavić kaže da je svojim obraćanjem povodom izvještaja o Srebrenici "želio da građane RS, prije svega Srbe, upozna sa dijelom istine koju smo sami ustanovili i koja još uvijek nije potpuna, ali je i nepotpuna, ipak, zastrašujuća".

Devet godina poslije Srebrenice zvaničnici RS su negirali postojanje zločina, a kad bi se našli pod pritiskom međunarodnih zvaničnika nalazili su "opravdanje u tome što su i drugi činili zločine". Vlada Mladena Ivanića odlučila je javnosti predočiti "pravu istinu o Srebrenici". Tadašnji izvještaj i dalje je štitio zločince i minimizirao broj nastradalih. Kad se uporedi sa današnjim izvještajem, više je nego sraman.

GLOBALNI ZNAÈAJ: Karla del Ponte

Nakon devet godina najprije je aktualni premijer Republike Srpske Dragan Mikerević, istina tiho i stidljivo, progovorio o srpskim zločinima u Srebrenici tražeći kaznu za počinioce. U prvom trenutku nije mu se pridružio niko od ostalih funkcionera. Tek pošto je Vlada RS usvojila izvještaj Komisije pridružio mu se i predsjednik RS podvlačeći kako je u "posljednjih devet godina o srebreničkim tragičnim događajima govorio cijeli svijet, te da su ti događaji postali planetarni sinonim stradanja i zločina na kraju XX vijeka, polarišući učesnike na žrtve Bošnjake – muslimane i počinioce Srbe". Na drugoj strani "u srpskoj javnosti, godinama nakon jula i avgusta 1995. godine, stradanje Bošnjaka u Srebrenici u pravilu je doživljavano kao preuveličavana manipulacija brojem žrtava i kao metod pritiska na RS i njen institucionalni status. Srpsko institucionalno ćutanje svih proteklih godina, podgrijavalo je stvaranje stereotipa, jer se u pravilu ćutanje razumije kao priznanje", dodao je Čavić. I dok Čavić ne zna "da li će srodnicima postradalih Bošnjaka koji su žrtve ratnih zlodjela počinjenih od strane Srba, ovo obraćanje značiti olakšanje", mada razumije i suosjeća bol onih koji traže svoje najbliže", neki od analitičara gotovo ljutito tvrde da "ono što je Čavić saopštio uopšte nije trebalo da bude razlog bombastičnog obraćanja javnosti", jer "čudno je da se potencira ta neka crna strana srpske istorije, kad kompletna istorija treba da se osvetli sa svih aspekata". Mnogi drugi se pak slažu sa Čavićem da će ovakav stav i razbijanje šutnje o sopstvenom zločinu vratiti Srbima legitimitet da pitaju o zločinima drugih strana.

SAZNAVNANJE ISTINE: Masovne grobnice

Vlada RS je izvještaj Komisije usvojila u prvoj polovini juna ove godine. U njemu se zaključuje da je Komisija unatoč teškoćama u početku svog rada "prikupila značajnu dokumentaciju, informacije, saznanja i druge dokaze o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995, uključujući i one koji do sada nisu bili poznati". Komisija je također utvrdila da je "likvidirano više hiljada Bošnjaka, na način koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, te da je izvršilac, pored ostalog, preduzeo mjere prikrivanja zločina premještanjem tijela". Otkrivene su 32 nove, do sada nepoznate lokacije masovnih grobnica, pri čemu su podatke o njima isključivo dostavili izvori iz Republike Srpske (organi Vlade i svjedoci na terenu). "Opterećena veoma kratkim zadatim rokom, Komisija je od samog konstituisanja radila pod jakim medijskim pritiskom, što je dodatno opterećivalo njene i tako složene aktivnosti. Međutim, članovi Komisije su uspjeli da odole politizaciji predmeta istraživanja, kao i medijskim pritiscima. Inkrimisane informacije su u Izvještaju namjerno izostavljene. Javnost Republike Srpske rezultate rada Komisije prezentirane u ovom Izvještaju mora posmatrati u svjetlu nedavne izjave predsjednika Republike Srpske. Prihvatanje i suočavanje sa činjenicom da su neki pripadnici srpskog naroda počinili zločin u Srebrenici u julu 1995. godine može povoljno uticati na kreiranje uslova za istraživanje svih drugih zločina počinjenih na prostorima Bosne i Hercegovine i kažnjavanje poćinilaca", zaključuje se u ovom izvještaju. Osnovna zamjerka ovom izvještaju je ta što on ne donosi imena zločinaca i tačan broj žrtava.

Ipak prvi korak – prekidanje ćutanja o zločinu –učinjen je, istina sa silnim godinama zakašnjenja. Predstoji onaj kudikamo teži – hapšenje i procesuiranje optuženih za ratne zločine. Dosadašnje iskustvo govori da se Republika Srpska time baš i ne može pohvaliti. U jednom od rijetkih pokušaja samostalnog hvatanja optuženih, policija RS nedavno je ubila pogrešnog čovjeka.

Uostalom ceh neulaska BiH u Partnerstvo za mir plaćen je upravo zbog nesaradnje Republike Srpske sa Haškim tribunalom. Političarima i građanima RS preostaje teška borba – dosezanje nivoa svijesti na kojem im u suočavanju sa samima sobom neće biti potreban Hag, i gdje ih na to neće tjerati strah od gubitka funkcije ili drugi politički pritisci.