Stavljanje Kosova u preambulu novog ustava, po svoj prilici, imalo je izvesno stimulativno dejstvo na prilično depresivno biračko telo. Bez patriotske uvertire o (albanizovanom) Kosovu kao delu države srpskog naroda, magična referendumska cifra od 50 odsto plus jedan bila bi još teže dostižna.
Kako-tako, Ustav je prošao, a kosovsko pitanje i dalje stoji pred Srbijom. U poplavi predreferendumskog propagandističkog govora bilo je jasnih upozorenja da se ne treba zavaravati da će odredbe srpskog ustava uticati na zahuktali proces međunarodne arbitraže u srpsko-albanskom sporu. Sad više i nije toliko važno jesu li oni koji su tvrdili suprotno stvarno verovali u preambulsku slamku spasa, ili je ustavna odbrana Kosova služila da vlasti završe neke druge poslove.
Donošenje novog ustava je samo po sebi koristan posao. Uzgred, vladajućoj koaliciji bilo je zgodnije da umesto raspada i pada Vlade, okonča mandate promenom Ustava i raspisivanjem izbora. Kako će se osećati oni birači koji su glasali za novi ustav verujući da tako zaista brane (srpsko) Kosovo - drugo je pitanje. Zašto deo biračkog tela, uprkos brojnim razočarenjima i slomu nekih iluzija, kasnije opet pristaje na manipulacije i nerealna obećanja - pre treba da odgovore politički psiholozi nego analitičari.
Dok su se u Kosovskoj Mitrovici još, takoreći, vijorile zastave u slavu uspešne odbrane Kosova i ostanka u državi Srbiji, iz svih međunarodnih centrala stižu vesti da se rešenje kosovskog pitanja privodi kraju. Američki zvaničnici ostaju pri stavu da to bude do kraja godine, Brisel dozvoljava mogućnost da se sačekaju izbori u Srbiji. Nezvanično, iznose se i neki detalji tog rešenja. Govori se prvo o "labavoj" rezoluciji UN u kojoj se neće direktno pominjati nezavisnost, ali na osnovu koje će neke zemlje priznati kosovsku državu. Govori se i o postepenom prelasku sa uslovne na punu nezavisnost, o maksimalnoj zaštiti srpskih prava na Kosovu...
Niko van Srbije, međutim, ne govori o budućem Kosovu u sastavu srpske države. Sve ovo nije povoljno, prvenstveno za kosovske Srbe, ali sa tom realnošću se mora suočiti. Lanac naizmeničnih prihvatanja političkih iluzija i razočarenja kada se one slome, valjalo bi prekinuti tako što će se pre fatalnog pada realno sagledati stanje i videti šta su dostižni ciljevi. Posle dramatičnog prekomponovanja eks ju prostora, nastaje politički novo Kosovo, u kojem Srbi treba da prepoznaju svoje mesto, ne očekujući da u stvarnosti, kao u mitologiji, uz Kosovo ide i pridev srpsko. Makar to pisalo i u Ustavu izglasanom u Beogradu.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare