Utorak, 27.12.2005.

13:46

Cunami ljudske savesti

Tačno u 7:58 sati po lokalnom vremenu duž obala Indijskog okeana u Indiji, Indoneziji, Tajlandu i Sri Lanki započele su masovne molitve u znak sećanja na sve žrtve prošlogodišnjeg cunamija. Talas rušilačke snage visok 15 metara koji je u trenu odneo 226 hiljada, a možda i više života, postao je metafora i simbol civilizacijske savesti, solidarnosti, ali i opomene!

Autor: R.D.

Default images

Tačno u 7:58 sati po lokalnom vremenu duž obala Indijskog okeana u Indiji, Indoneziji, Tajlandu i Sri Lanki započele su masovne molitve u znak sećanja na sve žrtve prošlogodišnjeg cunamija. Talas rušilačke snage visok 15 metara koji je u trenu odneo 226 hiljada, a možda i više života, postao je metafora i simbol civilizacijske savesti, solidarnosti, ali i opomene!
Prošlogodišnja kataklizma u južnoj Aziji pokazala je po ko zna koji put koliko je ljudski rod i danas, kao i njegovi preci, ranjiv i nemoćan pred ćudima prirode, uprkos svim tehnološkim i naučnim dostignućima. Za geologe nema, pak, ničeg posebnog u seizmičkoj aktivnosti zemlje koje su izazvale prošlogodišnji cunami. Neumoljivo godišnje pomeranje od 52 milimetra tektonskog platoa koji leži ispod Indijskog okeana i neizbežno podvlačenje zapadne ivice Sumatre izaziva po pravilu periodične zemljotrese od kojih neki mogu da pokrenu i cunamije. Sve je to deo aktivnosti ogromne mašine zvane Zemlja, koja je osetljiva na stradanja živih bića koje je nastanjuju koliko i na Mesečeve mene.
Znalo se to dobro, ali da su siromašne zemlje ovog područja raspolagale sistemom za rano upozorenje na cunami, mnogi životi bili bi spaseni, ako se već destrutktivni bes prirode nije mogao i sprečiti. Prema svim procenama, razorni talas izazvao je talas solidarnosti i odgovora bez presedana iz čitavog sveta. Čovečanstvo se mobilisalo i priteklo u pomoć ugroženim područjima. Prikupljena je jedna od najvećih stranih pomoći u istoriji od 13 milijardi dolara. Nažalost, najveći deo te pomoći još nije stigao niti je upotrebljen, dok na hiljade preživelih i dalje živi u izbegličkim kampovima.
Iako postoji racionalno objašnjenje za konvulziju planete, kadgod se dogodi prirodna katastrofa na površinu izbiju pitanja stara koliko i samo čovečanstvo: koliko smo naučili i kakvu smo pouku izvukli? Odgovor nije baš ohrabrujući.
Mnogi naučnici smatraju da su sve razorniji uragani u Meksičkom zalivu, a i drugim delovima sveta, verovatno simptom klimatskih promena. Emisije ugljen-diosksida, upozoravaju oni, ubrzane su u poslednjoj generaciji, dve. To nije rezultat neke jezive tektonske ploče koja je neosetljiva na sudbinu čovečanstva, niti "akata Boga i njegove kazne" već prevashodno delovanja čoveka. I dalje, međutim, postoji gotovo voljno slepilo na opasnosti od klimatskih promena, jer nakon svega Sunce će ponovo izlaziti. Čovečanstvo može da žali zbog ljudskih života izgubljenih zbog pomeranja tektonske ploče, ali se mora stideti posledica samonametnutog slepila.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: