Drugi put dovodimo kerove

Plato ispred zgrade crnogorske vlade često je zborno mjesto nezadovoljnika raznih kategorija. Na njemu su do sada najčešće boravili radnici tražeći od Vlade da privoli poslodavce da im povećaju ili isplate bog te pitaj od kad neisplaćivane plate, da spriječi privatizaciju koju oni prepoznaju kao pljačku svoje imovine, da im smijeni osiono rukovodstvo firme...

Prošle srijede pred zgradom Vlade okupili su se lovci iz nekoliko crnogorskih gradova zajedno s dijelom svog rukovodstva. Povod: traže da premijer Milo Đukanović preispita odluku o zabrani lovljenja pataka na Skadarskom jezeru. Zabranu je donio Upravni odbor nacionalnih parkova, čiji je predsjednik Ljubiša Krgović, inače direktor Centralne banke Crne Gore.

"Ukoliko dođe do narednog sastanka, povešćemo i kerove", zaprijetili su lovci. Pošto lovci u prvom naletu nisu uspjeli da izdejstvuju povoljnu odluku, odnosno da im se odobri lov pataka - moglo bi se desiti da ministri i ostali državni činovnici uskoro ispod svojih prozora slušaju lavež lovačkih pasa.

LOVAČKI BIZNIS

Lovci su ipak pretjerali. Prvo, obratili su se na pogrešnu adresu, a drugo njihov zahtjev nema uporišta u zakonu. Na njihovoj strani nisu ni međunarodne konvencije. Na Skadarskom jezeru, kao nacionalnom parku, zakonom je zabranjen lov na sve ptice, a ne samo na patke. To propisuju Ramsarski ugovor čiji je potpisnik i Crna Gora, a i evropske konvencije o lovu takođe zabranjuju lov u nacionalnim parkovima. Na kraju, nedavno je i Skupština Crne Gore izglasala zakon po kojem nije dozovoljen lov u Skadarskom jezeru.

Dakle, lovci su krenuli u neopravdanu hajku na domaće i međunarodne zakone i izrugivanje sa institucijama sistema. S kerovima ili bez njih, svejedno. Zato će i oni i Lovački savez morati da se odreknu unosnog lova na patke. Od njega se ubiraju povelike sume novca, pogotovo od inostranih lovaca.

Crnogorske građane, od kojih većina jedva sastavlja s kraj s krajem uveliko je iznenadio protest lovaca. Posebno im je zamjereno što se ovih dana nisu sjetili mnogo preče obaveze - da se uključe u gašenje požara koji sedmicama uništavaju desetine hektara šuma i ostalog rastinja - staništa razne divljači, ili na drugi način pomognu nemoćnim životinjama. Da li su to lovci zaboravili da lov ne podrazumijeva samo ubijanje, nego i uzgoj divljači?

KAD KRMAČE DEMONSTRIRAJU

Najavljeno je još nekoliko protesta ispred Vlade. Prvo o još jednom u kojem će voljom ljudi učestvovati i domaće životinje.

Zoran Šćepanović iz Donjeg Zagarača, opština danilovgradska, poručuje u utorak preko novina: "Ukoliko mi ne isplate kredit za petnaest dana moraću da potjeram svojih osam krmača i prasiće pred zgradu Vlade, pa neka ih oni hrane, jer ja nemam odakle".

Šćepanović je prije godinu konkurisao kod Ministarstva poljoprivrede za kredit da bi podigao farmu prasića. Nizala se obećanja, od kredita ništa, a Šćepanović se u međuvremenu zadužio oko 6.000 eura. Rezigniran, kaže:

"Nemaju oni osjećaja ni prema ljudima, a kamoli prema stoci. Teška su ovo vremena, bolje su životinje od ljudi".

Ogorčeni su i radnici podgoričkog "Radoja Dakića", kolovođe čuvene i pomalo zaboravljene antibirokratske revolucije. I oni su odlučili da malo gostuju na platou ispred Đukanovićeve firme. Bez bagera - svog nekada nadaleko poznatog proizvoda. Žute građevinske grdosije odavno ne silaze sa "Dakićevih" proizvodnih traka. Zašto se bune "dakićevci"? Njih 1.100 štrajkuje više od pet mjeseci, jer nisu primali plate 77 mjeseci, odnosno od 1997. godine. Taj dug iznosi 22,6 miliona evra. Pošto niko iz Vlade sa njima više ne pregovara, a ne vide smisao štrajkovanja u krugu fabrike, odlučili su da početkom septembra izađu na ulicu.

"Strpljenje radnika i svih nas je na izmaku. I do sada je bilo velikih pritisaka da radničke zahtjeve rješavamo protestima i izlaskom na ulice. To će se i desiti ukoliko se hitno ne nađe rješenje i radnicima ne podijele neka novčana sredstva, jer nam treba veliki novac da bismo spremili đake za školu, obezbijedili zimnicu i omogućili našim porodicama da prežive", navodi se u pismu premijeru Milu Đukanoviću, koje je potpisao predsjednik Štrajčakog odbora Dragan Mugoša.

ORAČI DRUMOVA

I dio mještana prigradskog naselja Zagorič sprema se na bunu. Njihova krajnja destinacija nije Vlada, nego Vezirov most, preko kojeg ide jedna od najfrekventnijih gradskih saobraćajnica. Ukoliko im se uskoro ne obezbijedi redovna gradska autobuska linija svojim će vozilima blokirati most. A autobusa nemaju već godinu i nešto, jer nije završena rekonstrukcija ulice koja prolazi kroz njihovo naselje. Radovi su započeli uoči prvog kruga posljednjih predsjedničkih izbora. Pošto je izabran Filip Vujanović, vjerovatno zahvaljujući i jednom broju njihovih glasova, radovi su obustavljeni. A ko zna kad će novi izbori...

Jedan stanovnik bjelopoljske opštine nedavno je takođe zbog puta svoj gnjev ispoljio na zaista originalan način. Pošto već deceniju ne može od opštine da naplati obećanu nadoknadu za dio svog imanja kroz koji je prošao lokalni put - čovjek ne bude lijen nego uzme traktor i preore saobraćajnicu. Posljednji se tim poslom bavio, ako je vjerovati guslarskim pjesama, Marko Kraljević. Njegov sljedbenik iz 21. vijeka neće vjerovatno biti opjevan, ali hoće pozadugo biti upamćen među svojim mještanima koji su zbog njegovih "javnih radova" danima bili odsječeni od svijeta. Opštinska vlast jedva je uspjela da ga odobrovolji da još malo sačeka obećani novac i dozvoli da se put osposobi za saobraćaj.

Avet siromaštva

Sumorna socijalna karta crnogorskih građana signalizira da bi najesen mogao krenuti masovniji talas protesta po Crnoj Gori. Siromaštvo iz dana u dan se širi, a šansi da se tu nešto izmijeni nabolje nema ni na dalekom horizontu. Prema zvaničnim podacima prosječna zarada u Crnoj Gori iznosi 180 evra, a potrošačka korpa 280. Tako kaže statistika. A džepovi građana nešto sasvim drugo: od prvog do drugog u mjesecu nekako se i može živjeti od plate, a od drugog do prvog nema teorije...

Procedura

Skupština Srbije usvojila je 11. aprila 2003. godine Zakon o načinu i postupku promene Ustava Srbije, prema kojem je novi ustav trebalo da bude usvojen do početka avgusta ove godine i potvrđen na referendumu. Prema Zakonu o načinu i postupku promene Ustava Srbije, novi ustav treba da napiše posebna komisija, sastavljena od 20 poslanika Skupštine Srbije, po tri predstavnika Skupština Vojvodine i Kosova i Metohije, i tri predstavnika Vlade Srbije. Nacrt ustava trebalo je da bude izrađen u roku od 60 dana. Predviđeno je da javna rasprava o tom dokumentu traje 45 dana, nakon čega se dostavlja parlamentu. Da bi bio usvojen, novi ustav treba da podrži najmanje 126 od 250 poslanika Skupštine Srbije, ali i da ga potvrde građani na referendumu, na koji treba da izađe najmanje 50 odsto plus jedan upisan birač. Ustav se smatra donetim ako ga podrži više od polovine izašlih građana. Prema sociologu Marijani Pajvančić, kada započne ustavna debata treba imati jasnu predstavu o tome ko donosi ustav, o načinu postizanja ustavnog konsenzusa i društvenim prilikama u kojima se ustav donosi.