Veceras sam gledao novi film Olega Novkovića.
Sa svojom suprugom u bioskopu "Kozara".
Nas dvoje i još šestoro ljudi.
Najbolji domaći film u poslednjih desetak godina. Jedini normalan film na srpskom jeziku koji sam gledao ovih godina.
Jedini srpski igrani film posle koga je teško da progovoriš, jer manje više, ti si te godine, te novobeogradske blokove i te prijatelje proživeo i identifikacija je neminovna (osim Olega hvala i Mileni Marković, scenaristkinji i svim glumcima)
dalje
B92 Blog
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare