Moraju li naša deca, kao i sva deca na rovitim područjima ove planete, neprekidno da prolaze kroz tužne, mučne, strašne i po život opasne situacije. Na ovo uopšteno pitanje od kojeg će svako humano ljudsko biće da se zaguši od nemoćnog besa, negde u stomaku, pa potom u glasnim žicama - globalno se može odgovoriti apsolutnom apokaliptičnom asocijacijom. Jesu li se to zle sile ovog i šireg kosmičkog sveta usmerile na meki trbuh čovečanstva - na podmladak. Čine li to kao poslednju opomenu čoveku za njegove grehe prema svojoj vrsti, prema zemlji, vodi i vazduhu, za njegovu lakomost, materijalizam, nemar, obezdušenost, izgubljenu duhovnost.
Kad ti ubijam decu ubijam ti krv i DNK, ubijam ti dalji razvoj na ovoj predivnoj planeti, koju ne zaslužuješ.
Ali kada ti se u jednom danu u glavnom gradu otruje 400 dece od hrane zaražene salmonelom, onda tu prestaje svaka uopštena žalopojka nad sudbinom čovečanstva. Onda je tu vreme za "opasno šamaranje". Hoćemo li ponovo slušati kako su male plate onima koji su za brigu o deci zaduženi. Kako je mnogo posla a malo kadrova. I tome slično. Juče kažu da ćemo preksutra dobiti kompletan izveštaj o tome kako i zašto je došlo do trovanja salmonelom dece koja dobijaju hranu iz Centralne kuhinje "Zemunski biser". Skidaju sa sebe odgovornost napomenom da se mleko i jaja ne nabavljaju preko centralne kuhinje. A šta se nabavlja? Kromprir, šargarepa... I zašto tek preksutra odgovori?
Kojim kanalima u dečije tanjire stižu dve najosetljivije namirnice? Preko veza i prijateljstava, preko provizija i bez kontrole... Šta drugo da pretpostavi roditelj čije detence jedva da je pošteno progovorilo - tolikog je uzrasta, objašnjava goluždravo u bolničkom krevetu da su jeli "neki kolač sa belim šlagom i neki kolač sa žutim šlagom". Šta da pomisli gledalac TV izveštaja nad tužnom slikom dečice isceđene dijarejom, povraćanjem, visokom temperaturom...
U masovki, zagađenju hrane, u glavnom gradu, u ovo ludo predizborno vreme, pretpraznično: novogodišnje-božićno. Četiri stotine mališana na udaru salmonele, godina 2003/2004. To ne sme da se zaboravi. To ne sme da prođe nekažnjeno. To ne sme da se politički zloupotrebljava. Dosta je, valjda, surovih igara sa životom. "Decu vam neću oprostiti"! Ma koji da ste!
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare