Utorak, 22.01.2008.

13:47

Ćirilica

Podrazumevana plava slika

Neobrazovani roditelji, eto, misle da se na ćirilici čitaju samo Politika i Dobrica Ćosić, i silno bi se iznenadili koliko se toga mudrog i korisnog može pročitati na tom neobičnom, kvrgavom pismu. Da im djeca uče ćirilicu, možda bi, recimo, na izletu sa župnikom na otok Brač, u posjeti starom benediktinskom samostanu u Povljima, znali pročitati što piše u glasovitoj Povaljskoj listini iz 1184. godine, najstarijem sačuvanom tekstu napisanom na - da, da, upravo tako se zove - dalmatinskoj ili hrvatskoj ćirilici!

Možda bi, tko zna, znali pročitati i čuveni Poljički statut, dalmatinsku pravnu bibliju, napisanu na čistoj dalmatinskoj čakavici i, gle čuda, mrskim ćiriličnim hijeroglifima.

I dok je srednjovjekovna glagoljica dobila legitimitet u školskim programima, dok splitska Torcida čak i grafite po Splitu ispisuje na glagoljici, dotle se ćirilično pismo - na kojemu su nekoć pisali i Hrvati - doživljava kao pismo o velikosrpskim namjerama. Priča o ćirilici tako je samo još jedna priča o našim kompliciranim povijestima, o nerazumijevanju drugih, ali i nepoznavanju sebe.

Da nije tako, Hrvati bi znali i to da je, na primjer, slovo "Ć" u reformi srpske ćirilice Vuk Karadžić preuzeo upravo od zapadnih varijanti, hrvatske i bosanske ćirilice. Pa bi znali onda cijeniti i kad im je mnogo godina kasnije srpska ćirilica zahvalno uzvratila, nudeći svoj ipsilon kad je u komunističkom mraku na službenoj zastavi zagrebačke Univerzijade trebalo stajati ono tradicionalno, a nezgodno "U".

Ovako, Hrvatima s velikim "X" i domoljubima s malim "y" ćirilica će i dalje ostati jednadžba s dvije nepoznanice.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Podeli: