Zbrojevka piše srcem

Podsjetilo me to na epizodu od prije desetak godina, kad sam zajedno s kolegama iz splitskog Ferala na zagrebačkom sudu optužen da smo napisima o pakračkim "eskadronima smrti" teško uvrijedili hrvatskog viteza Tomislava Merčepa, povrijedili mu ugled i čast, te - kako se to u hrvatskoj pravosudnoj praksi kaže - "nanijeli duševnu bol".

Mi smo pak sudu podnijeli službeni zahtjev da oštećeni najprije dokaže ima li uopće dušu, ili da to ustvrdi ovlašteni medicinski vještak. Zahtjev je, naravno, odbijen kao bizaran i neozbiljan, i Merčep je na kraju našim parama izliječio dušu, sagradivši kuću na moru s pločom zahvale "feralovcima".

To, dakle, da Ratko Mladić ima problema sa srcem, meni je jednako smiješno i jednako senzacionalno kao i kad ratni zločinci trpe duševne boli. I nije slavnom vojskovođi to morao reći kardiolog. Mogu ponešto o Mladićevim "problemima sa srcem" reći i preživjeli iz Omarske, Keraterma, Sarajeva, Zvornika, Foče, Sarajeva i ostalih bosanskih stratišta. Nešto o tome zna i moj prijatelj Emir Suljagić, kojemu je general Mladić osobno pokazao svoje bolesno srce, poštedjevši ga kao prevoditelja nizozemskog bataljona u Srebrenici iste smrti koju je namijenio Emirovom ocu, školskim prijateljima i tisućama srebreničkih muslimana.

Ako se na kraju pokaže da Mladića zaista boli srce, bit će to i prvi medicinski dokaz da ga uopće ima. Nakon čega ostaje još samo nadati se da će penzionirani general JNA i VRS R. M. (64) iz Božinovića, BiH, tom bolesnom srcu biti posljednja žrtva.