Sveti Alojzije Stepinac

A sve je bilo spremno za veliki događaj: premijer Sanader pozvao je papu Benedikta XVI u Hrvatsku, gdje bi Sveti otac konačno trebao proglasiti kardinala Alojzija Stepinca svetim. Kanonizacija je dugačka i komplicirana procedura pri kojoj strogi vatikanski Codex iuris canonici traži najmanje dva dokumentirana čudesna izlječenja ili neka druga natprirodna fenomena iza kojih stoji svetački kandidat.

Zagrebačka Kauza za kanonizaciju kardinala Stepinca prikupila je sve potrebne papire i medicinsku dokumentaciju o dva takva slučaja - sve je, rekoh, bilo spremno za slavlje, već su u štampariji naručene pozivnice za Papin posjet i katolički kalendari za 2008. s blagdanom svetog Alojzija, kad je iz Osijeka stigla vijest da je velečasni Ivan M. - čije je čudesno izlječenje od leukemije zagovorom blaženog Stepinca bilo jedno od dva potrebna kanonska čuda - iznenada umro.

Na Kaptolu je oglašena uzbuna: kancelarija zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića javno je, preko medija, obavijestila vjernike da je “potrebno još jedno čudo zagovorom Stepinca da bi ga papa Benedikt XVI. mogao proglasiti svetim”, te hitno pozvala sve koji "svjedoče o milostima dobivenim prošnjom blaženog Stepinca" - u prijevodu, sve koji osnovano vjeruju da su molitvom hrvatskom blaženiku čudesno pobijedili opaku bolest, ili Ajaxa u gostima, ili na parlamentarnim izborima, bilo što - da sutradan u 18 sati osobno dođu u Zagrebačku nadbiskupiju.

Nije meni, naravno, bilo smiješno što je čovjek umro: cijeli dan ja sam se smijao panici koja je nastala u vrhovima državnih i crkvenih vlasti što je u posljednji čas, kad je sve već bilo spremno za posjet Benedikta XVI. i proglašenje svetog Alojzija Stepinca, potpuno nepredviđeno i izvan protokola svoju dušu ispustio jedan od ukupno dva čovjeka koje je budući svetac navodno čudesno izliječio.

Mnogo se pitanja sad roji mojom neznabožačkom glavom. Ako su za kanonizaciju potrebna najmanje dva čuda, koje je drugo? I je li barem to pod kontrolom? Najvažnije je, međutim, pitanje: što se zapravo dogodilo? Kako je bilo moguće da blaženi Alojzije Stepinac tako katastrofalno zakaže u ovako važnom trenutku za mladu hrvatsku državu i Crkvu u Hrvata?

Možda - razmišljam na glas - možda Alojzije Stepinac naprosto nije kalibar za sveca? Molim vas lijepo: otkako ga je prije skoro deset godina papa Ivan Pavao Drugi uspeo na čast oltara i proglasio blaženim, Alojzije Stepinac čudesno je izliječio samo dvije (brojkom: 2) osobe. Od čega mu je, by the way, polovica čudesno umrla. Pa više čuda je u godinu dana napravio selektor hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić nego kardinal u svih deset godina!

Nekom Nijemcu, Svetom Albertu recimo, takva se neefikasnost nikad ne bi mogla dogoditi. Kod našeg je pak Lojzeka smrtnost pedeset posto, a s tom statistikom imate mnogo veće šanse ako, umjesto na Stepinčev grob u zagrebačkoj katedrali, odete, šta ja znam, u bolnicu.

Ugledni zagrebački onkolog Mislav Grgić, koji je mene i još tisuće ljudi čudesno izliječio od raka, već odavno, na primjer, ima sve uvjete za proglašenje svetim, pa ipak zagrebački Kaptol uporno gura Alojzija Stepinca. Da je dr Grgić u deset godina izliječio jednog čovjeka, njime se bogami ne bi bavila kaptolska kauza, nego inspektori Ministarstva zdravstva.

A opet, kad čovjek bolje razmisli, bolje se od Alojzija Stepinca nije moglo ni očekivati. Otprilike onako kako je za vrijeme Pavelićeve Banana Države Hrvatske, spašavao Židove i Srbe, tako šezdeset godina kasnije spašava Hrvate. Jedan dan malo pozdravi uspostavu arijske NDH, drugi dan malo traži milost za židovske konvertite, danas blagoslivlja ustaške koljače, sutra sklanja zagrebačke Židove, jedan dan pozdravlja Pavelića, a drugi dan mu se žali na higijenske uvjete u vlakovima za deportaciju Srba, danas izliječi čovjeka od leukemije, sutra se žali Bogu na uvjete u osječkoj bolnici.

Bit će da zbog toga pape tradicionalno nerado na poslovima čudesa angažiraju Hrvate. Od 2146 do sada beatificiranih blaženika svega su desetorica Hrvata, a među 778 svetaca njih samo - tri. Trinaest Hrvata od skoro tri hiljade blaženih i svetih - za jednu turbokatoličku naciju kakvi su Hrvati to je prilično porazan podatak. Čak ni Ivan Pavao II, koji je beatificirao i kanonizirao preko 1800 ljudi, više nego svih prethodnih 263 papa zajedno, i koji je svece proglašavao umjesto jutarnjih sklekova - u jednom jedinom danu posvetio je 120 Kineza! - samo je tri Hrvata imenovao blaženima, a svetima otprilike točno, trenutak da provjerim... nijednog.

Nije onda ni čudo da Kaptol nakon smrti velečasnog Ivana M. očajnički, javno traži novog dobrovoljca: novine, istina, nisu zabilježile koliko se vjernika sutradan pojavilo da u Nadbiskupiji posvjedoči o čudesnim iscjeljenjima po zagovoru blaženog Stepinca, ali slutim da su klinički centri, bolnice i privatne ordinacije zabilježile rekordan broj pacijenata.

Ponekad, naime, s bocom viskija možete više nego s hiljadu molitvi. Više je Hrvata spasio Sveti Johnnie Walker nego svih 778 nebeskih svetaca. Blaženi bi Stepinac stoga bio mnogo uspješniji da mu se, umjesto u katoličkom kalendaru, lik i ime nađu, za početak, na bombonijeri za medicinske sestre.