Petak, 14.12.2007.

23:53

Richard Hawley - Lady’s Bridge

(Mute, 2007)

Naslov albuma je nastavak Ričard Holijeve (Richard Hawley) ’zanimljive geografije’ Šefilda.

Autor: Piše: Skoča

Podrazumevana plava slika

Dok je je "Coles Corner" (prethodni album, nominovan za Merkjuri nagradu) mesto na kome su se nekada nalazili zaljubljeni, "Lady’s Bridge" (njegov peti album po redu) je šefildski most koji je preživeo veliku poplavu u 19. veku, nakon čega je obnovljen, i njegovo ime je Holi, kako sam kaže, iskoristio kao simbol razračunavanja sa prošlošću. Mada, s obzirom na mnogobrojne sličnosti ova dva albuma, nije baš najjasnije na koliko daleku prošlost je mislio.

Album počinje blago orkestriranom baladom Valentine, koja savršeno ide uz alkohol (ili neki drugi ’medikament’), 2:15 ujutru, prigušeno svetlo lampe i slomljeno srce... Mada, može se slobodno reći da je gotovo 70% albuma u sličnom raspoloženju.

U Roll River Roll se prepliću romantični ’kejvovski’ klavir, i nimalo veseli stihovi ’Roll River Roll/ Let it Take Me/ Free and unchain me/ Ancient lady, cold/ Keep on rolling, roll on forever/ Hope you send me/ Home’. Daleko od toga da su ovo neki ’dubokoumni’ stihovi (koliko god da Holijevi stihovi umeju biti šarmantni, oni su mu uvek bili najslabija tačka - prečesto naivni, predvidivi i ne preterano originalni), ali upravo oni savršeno opisuju atmosferu ovog albuma.

Serius je jedna od veselijih pesama sa albuma, pozerski rokabili i uopšte ne sumnjam da je za ljubitelje ovog pravca predstavlja malo svetogrđe, dok je za nas ostale ovo jedna, krajnje simpatična retro stvar.

Nikada nisam voleo bend "Đavoli", i možda mi je baš zato najviše vremena trebalo da ’svarim’ prvi singl, Tonight The Streets Are Ours, koji dosta liči na najljigavije istupe Belana i ekipe. Klavijature u pesmi zvuče jeftino, bubnjar kao da spava i svira, i tek u drugom delu pesme, kada se prikljuce prateći ženski vokali, ova numera počinje da dobija malo više smisla.



Lady Solitude zvuči kao evergrin balada s početka šezdesetih i komotno bi mogla da se nađe na repertoaru Pet Buna (Pat Boone), dok špageti vestern gitara u Dark Road priziva melanholiju divljeg zapada.

Kada bi ceo album zvučao kao "The Sea Calls", verovatno bi pred nama bio ozbiljan kandidat za ploču godine. Slično kao pesma Ocean sa albuma "Coles Corner", ona počinje tiho akustičnom gitarom, da bi se kako pesma odmiče priključivalo sve više instrumenata, i na kraju izrasla u kamernu, orkestriranu pop simfoniju (istina, poređenje sa pesmom Ocean je tek strukturalne prirode, jer nju smatram najlepšom pesmom koju je Holi ikada snimio, i koju svaki put kad slušam vidim više slika nego u svim foto albumima koje posedujem).

Our Darkness mi je uz The Sea Calls bez sumnje najlepša pesma na "Lady’s Bridge" – klavir, pa tužnjikavi Holijev bariton, ali kada se nedge na polovini priključi duvačka sekcija (kojih iako ima 3, zvuče kao da ih je 33) momentalno me podiđe jeza, i dobijem napad neke neobjašnjive nostalgije, ni sam ne znam za čim... Gotovo sam siguran da se njegov kolega i prijatelj Džarvis Koker (Jarvis Cocker) pojeo od ljubomore kada je čuo ovu stvar. Our Darkness poseduje sve ono čime Holi najbolje vlada – orkestracija i atmosfera. Bez ljigavih klavijatura, naravno.

Letnje lenja The Sun Refused to Shine zatvara album, i idealna je za slušanje na moru, ili negde drugde gde su besposličarenje i valjanje po čaršavima sa omiljenim bićem, primarne aktivnosti.

Reči kao što su ’leto, more, reka, terasa, tuga, šezdesete, sumrak, noć...’ su neizostavne kada se opisuje muzika Ričarda Holija. Tako je uvek bilo, tako je i dalje. Takođe, ako pravimo poređenje ovog albuma, i njegovog prethodnika od pre dve godine, "Lady’s Bridge" zvuči kao sasvim logičan nastavak, počevši od samog imena albuma, preko stihova, atmosfere i strukture pesama. I ako je prethodni album bio kruna Holijeve karijere (kao što jeste), onda je sigurno da ni "Lady’s Bridge" ne može biti mnogo lošiji. Kao što i nije.

Ukoliko vam se album nije dopao nema smisla da trošite pare ili vreme za download na:

Izvođač: Pulp
Naziv albuma: This Is Hardcore
Izdavačka kuća: Island
Godina objavljivanja: 1998
Izvođač: Roy Orbison
Naziv albuma: The Very Best Of
Izdavačka kuća: Virgin
Godina objavljivanja: 1987
Izvođač: Nick Cave
Naziv albuma: The Good Son
Izdavačka kuća: Mute
Godina objavljivanja: 1990
Izvođač: Lee Hazlewood
Naziv albuma: Requiem For An Almost A Lady
Izdavačka kuća: Smells Like
Godina objavljivanja: 1971

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: