Ja sa pticama grabljivicama, sem onim metaforičnim, ljudskim, mnogo kontakata nisam imala. Znam da su neophodne u prirodnom lancu. Znam i da su jako popularne u grbovima. Mada, dok lete su dostojanstvene i tako nedohvatljive, ali kad slete, pravo da vam kažem, onako...nakaradnija i agresivnija kokoš. Uz to imaju i one pogane, namrštene, okrugle oči, brzog, neprimetnog treptaja. Biće da sam subjektivna. Jedine životinje kojih se ozbiljno plašim su petlovi. Ostala mi strava. Jeste da sam posedovala petla Jeremiju, ali u pufnastoj fazi, a posle kad mi je, sasvim odrastao, bio »vraćen«, gledali smo se k'o mačka i miš. Jeremija je bio mačka. Nakrivi onu svoju, predatorsku, glavu, padne mu krastava kresta na stranu i fiksira me zverski. Još pre toga, u blaženom detinjstvu, proganjali su me petlovi. Ima tih što vole da se biju i napadaju. Skače odmah na grudi i, onim mermernim kljunom, šta dohvati...Jedared sam se zaglibila, u dedinim opancima, na sred dvorišta, a poganija od petla me ošacovala...jed
B92 Blog
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare