Evanđelje po Jurju Jezerincu

Vrtio se tako hrvatski vojni ordinarij Juraj Jezerinac po krevetu i dugo te noći u snu hodao za Isusom, sve za njim zapitkujući i propitkujući. Lijepo se naš biskup i oznojio dok na kraju, umotan u već sasvim mokru posteljinu, nije došao i do kraja Evanđelja. Zadihan i prljav, stiže tako Juraj Jezerinac u Galileju taman kad se učenicima ukazao Sin Božji i ovako im prozborio: "Pođite dakle i učinite učenicima mojim sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Evo, ja sam s vama, u sve dane - do svršetka svijeta!"

I bi tako gotovo završeno Evanđelje po Mateju, kad se iznenada začu tanak glasić. "Čekaj, čekaj, čekaj!", javi se opet Juraj, a ostali ga apostoli poprijeko pogledaše. "Šta je sad?", upita Isus već pomalo umornim glasom, "dobio si dozvolu za hram, lokacijsku, građevinsku, uporabnu, dobio si novac, plaću, auto, vozača, šta još hoćeš?" "A izbori u Hrvatskoj?", upita ordinarij. "Šta s izborima?", začudi se Isus. "Pa koga da preporučim narodnoj volji, učitelju?", upita hrvatski biskup. "Koga god hoćeš", uzvrati nervozno Isus. "Rekoh, tko vas prima, mene prima, koga vi preporučite, ja sam ga preporučio. Mogu li ja sad natrag k Ocu?"

"Samo još jedna stvar", reče Juraj, na što ostali apostoli glasno zamrmoriše. Isus glasno uzdahnu, a monsignor Jezerinac iz haljina izvuče pergament i pero: "Ako bi moglo to napismeno, učitelju." "Napismeno?!", zaprepasti se Isus. "Pa da. Znaš kakvi su Hrvati." Isus pogleda njega, pa svitak: "Šta tu piše?" "Khm", nakašlja se apostol Juraj, "ma bezveze, samo formalno ovlaštenje, općenito. Ti samo potpiši, učitelju." Isus tada uze pero i nažvrlja na dnu svitka svoj monogram. "Jesmo li sad konačno gotovi?" "Jesmo, učitelju", reče Juraj.

Ostali učenici sačekaše da se Isus uspnu na nebo, pa navališe na biskupa hrvatskog, sve ga lupajući po glavi. "Jesi li ti normalan?", vikaše oni na njega, "jesi li ti normalan?!"

"Jesi li ti normalan?!", trgnu biskupa poznati glas i on opet osjeti lupanje po čelu, pa otvori oči i ugleda svoga dragog kancelara, dobrog don Anđelka Kaćunka.

"U devet je misa, već si trebao biti za oltarom", reče Kaćunko. "Jesi li ti normalan?"

I tako se biskup hrvatskog vojnog ordinarijata monsignor Josip Jezerinac prošle nedjelje na misi u Karlovcu pojavio vidljivo mamuran i umoran. "U nedavnoj predizbornoj kampanji čulo se mnoštvo bisera, a između ostalih i pitanje tko je ovlastio biskupe da u predizbornoj kampanji govore o politici", rekao je toga jutra za oltarom vojni ordinarij, odavši na kraju da je "mandat za bavljenje politikom Crkva primila od - Isusa Krista".

Kažu da je biskup tom prilikom mahao i požutjelim nekim papirom na kojemu je crno na bijelom stajalo: "Ovim ovlašćujem vojnog ordinarija hrvatskog Jurja Jezerinca da u Moje ime preporučuje narodnoj volji zemaljske zastupnike koji zagovaraju povrat crkvenih nekretnina, vjeronauk u školama, neradnu nedjelju i cjelovitu istinu o braniteljima i Domovinskom ratu, te osnažujem svaku njegovu riječ da se računa kao Moja." Ispod toga mali post scriptum - "I da se nađe neka kinta za Kaćunkovu luksuznu monografiju o Vojnom ordinarijatu", a u potpisu lijepim i čitkim krasopisom - "Isus Krist, Sin Boga Oca Svemogućeg i Djevice Marije, Kraljice Hrvata".

Istina, nije to prvi put da monsignor Jezerinac ekskluzivno objavljuje dokumente iz Nebeskih arhiva. Prije koji mjesec, recimo, također na misi u Karlovcu - kojega je očito odabrao za svoje Objave - odao je tako detalje o tajnom ugovoru između hrvatskih novinara i Sotone.

"Mediji ne poznaju govor ljubavi, nego samo mržnje, napadaju na obitelj i veličaju homoseksualne brakove", rekao je tada u propovijedi vojni biskup. "Sotona pokušava ocrniti i Crkvu i vjernike, širi laži i mržnju, a kršćanski život proglašava nazadnim i mračnim!"

"Jesi li ti slučajno pokazivao onaj dokument biskupu Jezerincu?", pitao me te noći Gospodar Tame. "Nisam, učitelju", rekao sam ja skrušeno, "nemam pojma odakle mu." "A šta je ovo?", reče on bijesno mašući Globusom. "Ma bezveze", odgovorih ja, "kolumna, sve onako kako si mi Ti rekao." "Pa Ugovor s đavlom?!", podviknu Gospodar. "A, to", zamucah ja, "mogu objasniti, učitelju." "Ugovor s đavlom?!?", ponovi on glasnije, pa me stade trozupcem lupati po glavi: "Jesi li ti normalan?... Jesi li ti normalan?!!"