Nedelja, 09.12.2007.

10:01

Samostalan, a zavisan

Ministarstvo za socijalna pitanja priprema programe osamostaljivanja osoba kojima je neophodna tuđa pomoć, uz usluge pomoći u kući.

Izvor: B92

Podrazumevana plava slika

Ljudi kojima je neophodna tuđa nega i pomoć, u Srbiji su decenijama skrivani od javnosti. Najbliži srodnici ne umeju da im pruže odgovarajuću pomoć, pa bivaju smešteni u domove, neretko - protivno svojoj volji. Oni su često nezadovoljni odnosom koji prema njima imaju zaposleni.

Veliki broj štićenika Doma na Bežanijskoj kosi hteo bi da živi samostalno. Mnogi smatraju da im je u Domu ugrožena privatnost, a bilo je i trenutaka kada su im bila kršena ljudska prava i kada su bili ponižavani i mučeni.

Pre nekoliko godina, jedna štićenica je kisnula sat vremena, koliko je negovateljicama bilo potrebno da dođu u njen apartman i zatvore prozor koji je otvorila oluja. Kaže da su dušek na kom je ležala i posteljina bili potpuno mokri.

"Na kraju se meni desilo to da kisnem u krevetu samo zbog toga što ja želim da se neko dostojanstveno ponaša i da savesno radi svoj posao", kaže štićenica Milada Lazić.

Milan Filipović u stanju je da sam priprema hranu i održava ličnu higijenu. U Domu živi već osam godina jer toliko traje sudski proces u kom pokušava da nasledi očevinu.

"Kada bi mi država pomogla da okončam ovaj spor i da uđem u svoju kuću, a nisam u stanju ni finansijski da platim advokata, živeo bih samostalno", kaže štićenik Milan Filipović.

Zaposleni u Ministarstvu svesni su činjenice da je domski smeštaj za ove ljude nužno rešenje i da ima ljudi koji su u domove smešteni protivno svojoj volji. Oni kažu da je to nedopustivo, ali i da je posledica višegodišnjeg siromaštva.

"Kad nemate odgovarajući broj usluga, kad nemate ponudu na lokalu koja može da podrži život u porodičnom okruženju, onda idete za najrestriktivnijom i najskupljom mogućom uslugom, a to je domski smeštaj", kaže Ranka Vujović, šefica službe za nadzor ministarstva za socijalna pitanja.

Država, uz pomoć lokalnih samouprava, planira da organizuje službe za pružanje pomoći u kući. Ukoliko bi oni koji su u stanju da samostalno žive uz povremenu tuđu negu i pomoć napustili domove, u njima bi bilo više mesta za ljude kojima je celodnevna nega neophodna.

Svaki kvalitetno proživljen trenutak za njih je dragocen, a sve što uspeju da urade uslovljeno je tuđom pažnjom i podrškom.

Dušan Branković, koji bez celodnevne pomoći zaposlenih u Bežanijskom domu ne bi mogao da preživi, u nedelju uveče promovisaće svoju novu knjigu.

Na jakoj volji i životnoj snazi koju pokazuje mogli bi da mu pozavide mnogi koji probleme svakodnevice smatraju nerešivim.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Podeli: