The King

Mnogo se prašine podiglo kad se saznalo da album ne izdaje neka mala nezavisna kuća, već jedan od majora, ugledni Haag Records. Kako je njihova čuvena šefica Carla del Ponte, Lady Del, došla do tih snimaka, ostalo je obavijeno velom tajne. Poznavatelji prilika u glazbenoj industriji pretpostavljaju da su snimci do Haaga došli prije nego što je kontrolu nad Elvisovim naslijeđem preuzela obiteljska kompanija Tuđman Family.

U općoj gužvi nad Kraljevim odrom - kad su spretni poduzetnici iz pantovčačkih krugova za male pare dilali mastere sa sirovim snimcima Tuđmanovih sessiona - jedan set vrpci završio je navodno u rukama G.G.-a, marginalne figure tadašnjeg new wavea, kratkotrajne rebelije protiv etabliranog i samodovoljnog glazbenog mainstreama, takozvane "zagrebačke krize". G.G., pravim imenom Goran Granić, ostao je iz tog doba upamćen upravo po posveti Kralju, pjesmi "Tuđman Calling", uspjeloj suradnji s Ivanom Škrabalom na kultnom albumu Zagreb Paket Aranžman (SZUPer Sound, 1996). Sjetit ćete se sigurno tog zaraznog refrena: «Misliš li da će se Tomac dobro držati kod predsjednika?», pita G.G., a Ivo odgovara - «To nije za telefon».

G.G. je nakon Tuđmanove smrti zajedno s Mesićem i Ivicom Maybe-Baby Račanom neko vrijeme kontrolirao fundus iz podruma pantovčačkog studija, da bi - tvrde dobro upućeni - negdje prije četiri-pet godina ustupio Lady Del 87 snimaka, uglavnom ad-hoc suradnji s nekim od najvećih imena tadašnje scene, od Gojka Šuška - legendarnog Džordža Šuša - do Fikreta The Big Daddy Abdića.

Četrnaest novih, do sad neobjavljenih Tuđmanovih snimaka, nastalih između 1992. i 1994., po svemu sudeći dio su tog paketa, što znači da rasprodaja njegove zaostavštine ni izbliza nije gotova. Glavešine iz Haag Recordsa ništa nisu prepustile slučaju: posthumni Kraljev album izlazi uoči osme godišnjice njegove smrti, ali i shopping groznice božićnih praznika. Kad se sve to zna, preostaje jedino pitanje: je li barem sve to vrijedilo?

I odmah da kažemo - vrijedilo je.

Worst Of predstavlja Franju The Kinga onakvog kakvog ga pamtimo: energičnog, sirovog, inovativnog i nespremnog na kompromise. Ako ovako moćno zvuče nasumični pabirci iz njegova podruma, morate se zapitati što bi tek čovjek takve energije radio da je danas živ. Ovaj album nudi odgovor i na to pitanje: osim vještim trgovcem, Haag Records se, naime, pokazao i kao ozbiljan izdavač sasvim dostojan svoje reputacije, pa su ti pabirci ipak pomno izabrani i složeni u zaokruženu cjelinu. Ukratko, Worst Of nije samo marketinška zbrda-zdola-rasprodaja-bola, već promišljeni izdavački, gotovo autorski koncept.

Album otvara "Take Me To The River", Tuđmanov duet s Jadrankom Prlićem, pomalo zaboravljenim kumom hercegovačke hip-hop scene, u kojemu se njih dvojica obračunavaju s omraženim reperskim rivalima s istočne obale. "Mislim da će dijelu Srba s manjim teritorijem biti dopušteno da se pripoji Srbiji", pjeva Jadranko u dojmljivoj "Take Me To The River", spretnom prijevodu originalnog naziva "Siđi do reke": "U tom smislu mi trebamo imati razumnu politiku i kretati se prema najistočnijoj mogućoj rijeci kad se budu definirale granice."

To je, međutim, samo zagrijavanje. Već u sljedećoj, "Napalm pade na behar na voće", prevedenoj kao "Apocalypse Now", Tuđman slušatelju definira te granice: "Gornji Vakuf i Bugojno moraju ostati pod našom kontrolom", pjeva The King i u furioznom finišu - već ga vidimo kako u svom neponovljivom stilu njiše kukovima i ustima - dodaje: "Ono što ste radili napalm bombe neke eksplozije moraju biti korištene da uplašite Jugoslavensku armiju i kasnije neke Muslimane".

Treća pjesma, "To je moja stvar" - prevedena kao "Take A Walk On The Wild Side" - majstorski je session odrađen s Elvisovim stalnim i provjerenim suradnicima, od generala Praljka i Lucića, do generala Tusa i Vrbanca. Tuđman ovdje preispituje unutrašnje motive suvremenog otuđenog čovjeka: "I oni ovdje ne žele ići na tu stranu to ne motivira naše ljude", pjeva general Vrbanac. "Zašto bi on išao u Bosnu? Objašnjenje da se borimo za hrvatsku stvar da to tako kažem više ne može motivirati naše ljude."

Četvrtu stvar Tuđman je u svojim zapisima naslovio kao "Moja polovina", a izdavač objavio kao "This Land Is Our Land". Riječ je o skici pjesme koja je trebala biti himna velikog Live-aid-projekta za Herceg-Bosnu: "Prije nekoliko mjeseci sam dao zadatke ministru Šušku i generalu Bobetku o našoj pomoći i angažmanu u Herceg Bosni", kaže The King i ponavlja refren: "Rekao sam da će tu buduće granice hrvatske države biti postavljene."

"To je Novi Travnik Vitez, Busovača, Mostarska linija problem Gornjeg Vakufa i Bugojna treba biti riješen što je prije moguće", pjeva on svojim prepoznatljivim hrapavo-podvriskujućim vokalom. Ili, u engleskom prijevodu: "This land is my land this land is your land from Novi Travnik to the Mostarska Line", i onda: "This land is my stuff this land is our stuff from Bugojno City to the Gornji Vakuff".

U pjesmi "Pekar, lekar, geometar" ("Blood, sweets and cookies") Kralj propituje duboku unutarnju dramu modernog čovjeka: "Duboko u sebi sam znao da će biti ali nisam znao da će biti tako krvavo da će morati doći do rješenja srpskog pitanja". U refrenu tu dramu duhovito promišlja metaforom o običnom hrvatskom pecivu - cro-issantu - pa kaže: "Ali isto tako da se treba baviti sigurnošću Hrvatske hrvatskog teritorija u svjetlu tog neodrživog oblika pereca ove države u obliku pereca koju imamo ove naše granice se jedva mogu očuvati."

Sljedeća pjesma, "Bez kralja ne valja", objavljena kao "No King, No Thing", odnosno "Monarchy in RH", razorna je kritika hrvatskog društva, u kojoj se Kralj autoironično obračunava s vlastitom karizmom: "Ovdje se određuju granice buduće hrvatske države one će vjerojatno biti veće nego što je ijedan hrvatski vladar ili kralj imao pod svojom kontrolom u povijesti."

Slijedi "I Can't Get No (Annexation)", ili "Krivo srastanje" ("Ne moramo se bojati činjenice da će se Republika Srpska pripojiti Srbiji jer će se Herceg Bosna pripojiti Hrvatskoj") pa tri rasna bluesa - "Jedna mala s Pala na ramenu mi spava", "Promised Land" i "Bosno moja poharana" ("Who Let The Dogs Out") - u kojima pjesnički snažno progovara o kompleksnoj temi preuzimanja tuđe krivice: "Drugim riječima unutar Hrvatske imat ćemo barem pola Bosne i onda će ti lajavci i oni koji ne shvaćaju da sam ja bio taj koji je zagovarao podjelu Bosne moći sami doći do zaključka da Zapad ne samo provodi nego nas čak prisiljava da prihvatimo podjelu Bosne".

Muzički možda najmoćnija na cijelom albumu je urnebesna, trominutna punk-rock žestica "Fuck You All!", u kojoj The King pjeva o neprilagođenom mladiću koji ne pristaje na sveopću kontrolu i diktaturu informatičkog društva: "Izetbegovićev je posljednji izgovor da Srbi i Mladić napadaju Bjelašnicu no ispada da je CIA uspjela organizirati stalni nadzor nad Izetbegovićevim i Mladićevim kontaktima Mladić je dao sočan komentar: jebite se svi!"

Nasuprot njoj, u raskošno aranžiranom i orkestriranom ljubavnom duetu "Tajna veza" ("Secret Love"), Tuđman i Fikret The Big Daddy Abdić šapuću jedno drugom nježne stihove, pa Kralj tako u jednom trenutku pjeva: "Potpiši tajni sporazum ovdje koji bi značio da će u slučaju raspada zapadna Bosna biti uključena u Hrvatsku kao pokrajina."

U drugoj velikoj baladi, "Zelene oči" ("Can't Help Falling In Love"), Tuđman pjeva o klasičnom ljubavnom trokutu: "Reći ću vam nešto što ne smijete dalje širiti. Sa Izetbegovićem imamo dogovor o prijateljstvu koje treba biti kreirano između Muslimanske Republike i Hrvatske ali isto tako imamo sporazum sa Abdićem da kada dođe do raspada Zapadna Bosna bude integralni dio Hrvatske." Ta tema ga gotovo opsesivno zanima, pa i u sljedećoj pjesmi "Kupit ću ti top" ("Brothers In Arms") pjeva - "To je paklena stvar taj bosanski lonac danas Srbi i Muslimani surađuju Srbi prodaju Muslimanima metke, granate i posuđuju im tenkove za novac".

Album zatvara jedan od najsnažnijih Kraljevih songova uopće, monumentalna "U Stambolu na SFOR-u" ("Dead Flowers"), u kojoj Tuđman hrabro ustaje protiv ustaljenih društvenih stereotipa, i ponavlja svoju revolucionarnu tezu o dobrim stranama genocida. Naizgled samo još jedna ljubavno-trokutasta pjesma ("Oni pjevaju možete li to vjerovati 'Od Istanbula do Trsta neće biti krsta’ i stoga obični ljudi tamo obični Hrvati jednostavno se lakše slažu sa Srbima nego s Muslimanima") u nastavku se pretvara u istinski Tuđmanov testament, nešto poput njegove vizionarske "Imagine": "Starčević nam je u svom tom hrvatskom duhu ostavio nešto što smo platili da su muslimani najbolji Hrvati cvijet hrvatskog naroda. Taj je cvijet i Pavelić ostavio također i tako dalje razumijete ali meni je bilo jasno bilo mi je jasno gospodo da je to etničko čišćenje bio užas(...) ali to zlo koje se događa ima nešto dobro u sebi jer stvara uvjete za dugotrajniju normalizaciju."

Na kraju preslušavanja ove iznimne kolekcije i najvećem skeptiku bit će jasno da je Worst Of mnogo više od samo još jedne prigodničarske ploče - što bi se reklo, spomen-ploče. Kralj je mrtav, živio Kralj! Njegove pjesme, naime, i danas zvuče jednako snažno i svježe, kao da je Kralj jutros ustao iz mirogojske grobnice i ušao u studio.

Slušajući Worst Of i gledajući onu krivu ploču na Mirogoju, i vi ćete pomisliti isto što i ja: Elvis just left the cemetery.