Sreda, 31.10.2007.

11:42

Moj sako

Ja sam primetio da se danas po evropskim pozorišnim metropolama ljudi oblače raznoliko. Ja već godinama nosim sako, zimi od tvida, a leti po mogućstvu od lana. Međutim, opazio sam da moje kolege teatrolozi, kritičari, selektori i pozorišni umetnici svih profila, ne nose kravate. Najpre sam skinuo kravatu kako ne bih pravio grešku koju Anglosaksonci formulišu: „Bolje je biti manje nego previše svečano odeven“

Autor: Jovan Ćirilov

Podrazumevana plava slika

Poznati njujorški kolumnist Art Bakvold jednom se u svom kozerskom stilu zapitao kako se muškarci u njegovom gradu u proseku oblače. Osvrnuo se oko sebe i uočio je da se Ameri do te mere raznorodno oblače da se može zaključiti kako se ljudi u njegovom megalopolisu u proseku oblače kao - on. Prema mojim tadašnjim saznanjima, oblačio se prilično konvencionalno.

Ja sam primetio da se danas po evropskim pozorišnim metropolama ljudi oblače raznoliko. Ja već godinama nosim sako, zimi od tvida, a leti po mogućstvu od lana. Međutim, opazio sam da moje kolege teatrolozi, kritičari, selektori i pozorišni umetnici svih profila, ne nose kravate. Najpre sam skinuo kravatu kako ne bih pravio grešku koju Anglosaksonci formulišu: „Bolje je biti manje nego previše svečano odeven“.
Ovih dana sam bio na kolokvijumu u Bezansonu na temu dramskog dela pokojnog Žan-Lika Lagarsa, koga Francuzi odjednom sa malo griže savesti otkrivaju. Na kolokvijumu su uglavnom bili njegovi prevodioci, koji su, kao i ja, ujedno imali još neku funkciju u teatru od upravnika do reditelja.

Kada je reč o muškom delu skupa, osim dva izuzetka, za tih nekoliko dana ovog oktobra, niko nije nijednog trenutka imao na sebi sako. Jedan izuzetak sam bio ja, a drugi Venkatraman Sriran, prevodilac iz Indije, koji je Lagarsa prevodio na svom rodnom tamilu. U njegovoj garderobi je odnekud još figurirala kravata. Ostali su bili u džemperima, ležernim košuljama i najrazličitijim jaknama. Niko me nije gledao popreko što sam drugačije i formalnije obučen nego što je danas normalno među intelektualcima, ali skoro da sam počeo da se pomalo snebivam i razmišljam kako da se priklonim ovom „baš-me-briga-za-sako“ trendu sa rukama u džepovima. Ne mogu da se više, kao Bakvold, vadim da se danas ljudi „u proseku oblače kao - ja“. To prosto nije istina! Da su znali da sam i ja, kao kolega Indus, nosilac francuskog ordena Viteza umetnosti i književnost (ja to nisam stavio u svoj CV), možda bi neko pomislio da nas dvojica smatramo da tako danas treba da se oblače „vitezovi“.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: