Odavno sam obećao Bol da ću napisati priču o Checkpont Charlie.Za mladje blogere vreme o kome pišem je verovatno praistorija.Vreme dogadjanja: novembar - decembar 1962.Bio sam u to vreme u bendu koji je svirao po američkim armijskim klubovima. Bilo ih je tri vrste: EM /vojnički/, NCO /podoficirski/ i oficirski. U Zapadnoj Nemačkoj ih je u to vreme bilo veoma mnogo. Svaka veća kasarna ih je imala sem oficirskih, kojih je bilo malo.Na angažman u Berlin smo stigli posle samo dva meseca svirki po klubovima u Nemačkoj. Da bi stigli do Berlina, jedini razuman način je bio avionom. Kola još nismo imali, a i da jesmo, teško bi se na to odlučili. Zapadni Berlin je u to vreme bio ostrvo na teritoriji DDR-a, i putovanje na taj način je bilo puno neizvesnosti.Posle desetak dana sqvo i ja odlučimo da predjemo u Istočni Berlin. Jugovići su bili jedni od retkih koji su mogli da predju tu granicu bez viza. Savetovali su nas da je najbolje da idemo podzemnom železnicom. Bila je to neobična avantura. Jedan krak podzemne
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare