Zahvaljujući trudu kustosa Narodnog muzeja Ljubice Miljković koja je osmislila izložbu i sakupila "blago" koje je Vasić neštedimice rasipao po kućama svojih prijatelja, porodice, Muzeja grada, Narodnog muzeja, slikar koji je nesumnjivo jedan od najkreativnijih i najplodnijih naših stvaralaca u 20. veku ponovo je "zasijao" u punom sjaju potvrđujući zasluženo mesto u srpskoj istoriji umetnosti.
Pored sjajnih portreta na kojima su članovi njegove porodice, brojni prijatelji, crteža i akvarela iz mukotrpnih godina provedenih u zarobljeničkom logoru tokom Drugog svetskog rata, tu su prizori sa njegovih istraživackih putovanja po Srbiji kada je kao istoričar umetnosti proučavao i sakupljao kulturnu baštinu po seoskim zabitima i crkvenim tavanima.
U razgovoru za Tanjug autorka je ispričala da je pripremajući izložbu stekla utisak da umetnik nikada nije prodavao već samo poklanjao svoje slike.
To su nastavili i njegovi potomci koji su nedavno poklonili Narodnom muzeju 15 slika. Sin Čedomir Vasić (aktuelni rektor Univerziteta umetnosti) odrekao se i portreta koji je radio otac dok je on bio školarac.
Tako sada Narodni muzej ima 21 Vasićevu sliku.
Miljkovićeva je ispričala i "povest" slike "Švalja" iz 1948. godine. Slikajući po direktivi u duhu socrealizma, koji je ipak delovao mnogo više intimistički nego kao komunistička "reklama", na zadatu temu "radnik na poslu", Vasić je za model "radnice" odabrao ćerku jednog od predratnih najbogatijih Beograđana, a tada "narodnog neprijatelja", rekla je ona.
Na izložbi se mogu videti i portreti Vasićevih učenika u gimnaziji gde je predavao od 1945. do 1950. godine.
Posle je "premešten" na Akademiju primenjenih umetnosti (1950-1985) a stizao je da predaje na Filozofskom fakultetu, Muzičkoj akademiji, Akademiji dramskih umetnosti.
Jedan je od osnivača Akademije umetnosti u Novom Sadu, gde je i predavao od 1975. do 1980.
Uz istoriju umetnosti (18. i 19. vek) predavao je istoriju kostima, crtanje, slikanje, večernji akt i teoriju forme. Uz sve to je stizao da se bavi pisanjem knjiga o umetnosti ali i likovnih kritika, ostavljajući jedinstvenu hroniku likovnog života Beograda i Srbije.
U "Politici" je redovno pisao kritike od 1950. do 1980. a nastavio je da piše sve do 1993. godine.
Izložba koju bi trebalo da pogledaju svi koji su se na bilo koji način sreli sa Vasićevim svestranim angažovanjem kao kulturnog poslenika, biće otvorena do 21. oktobra.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare