Petak, 01.06.2007.

00:11

LLOYD

Ukoliko ste muškarac, prirodno bi bilo da se osećate neprirodno dok slušate (a naročito dok/ako uživate) u Lloydovoj muzici.

Autor: IN DA ŠOPS: Lloyd – Street Love (Universal Motown)

Podrazumevana plava slika

Ne zato što je ovo loš pokušaj politički nekorektnog stava, već zato što (pravi) muškarci nemaju ovoliku potrebu da brbljaju o tome kako vole, kako su zaljubljeni, kako pate, kako su opčinjeni nečijom lepotom, muškarci se ne udvaraju sa ovoliko reči... Pravi muškarci slušaju Marvina Gayea, pre svega jer je to deo opšte kulture, a delom i zato što je deo njegovog opusa metamačo. Pravi muškarci ne slušaju Lionela Ritchieja, tj barem ne pre pedesete.

Lloyd je, baš kao i njegovi vršnjaci (svi nesrećno imenovani) Ne-Yo, Omarion, Mario namenjen curicama, koje tek naslućuju da kada R.Kelly kaže lizalica misli... Lloyd je moderan mladi momak čija muzika podstiče njihanje kukova opasanih kratkim suknjicama- „pop-r’n’b“ rekli bi drugi ne misleći na boy-bendove devedesetih.

Ukoliko u vašem (ženskom) svetu relaksacija duha i tela ide sa obilatom potrošnjom aroma therapy proizvoda, vreme je da iz CD plejera izbacite izlizane diskove Stinga i Sade (o monasima sa Tibeta da i ne govorim) i ubacite nešto... tehnološki prilagođenije telu?

Na posterčiću koji dobijate rasplitanjem knjižice vidimo momka u potkošulji kako tetovira polugolog Lloyda. Što možda, s obzirom na ime albuma, i ne treba da bude toliko čudno?

SELEKTA:

* * *

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: