Prema tajnim dokumentima objavljenim 2. marta 2007. jedan od najvećih pesnika XX veka Vistan Hju Oden u više navrata je izvrdavao pokušaje britanske obaveštajne službe da otkrije da li je bio umešan u nestanak špijuna sa Kembridža Gaja Bardžisa i Donalda Meklina 1951. godine.
Istražitelji su posumnjali da je Bardžis možda pokušao da se preseli u Odenovu vilu u Italiji.
Međutim, dokumenti službe MI5 pokazuju da je Oden izbegavao pokušaje Službe bezbednosti da stupi u kontakt sa njim kako bi objasnio ovaj događaj, i ignorisao zahtev da dođe na razgovor.
Istraga MI5 o najvećem kršenju nacionalne bezednosti u Britaniji bacila je njihove moralno stroge agente u hedonističke, homoseksualne, levičarske, krugove sveta književnosti 30-ih godina XX veka.
Bardžis i Meklin su napustili Britaniju 25. maja 1951. trajektom preko Lamanša, nakon upozorenja dvostrukog agenta Kima Filbija - koji je radio za Sovjete i za MI6 u Vašingtonu - da je Meklin razotkriven kao ruski špijun.
Mesec dana kasnije pojavili su se izveštaji u štampi da je dan pre odlaska Bardžis pokušao da kontaktira Odena, sa kim se poznavao od početka 1930-ih.
Oden je u to vreme odseo u Londonu u kući pisca Stivena Spendera. Izvor, moguće dotični novinar, ispričao je agenciji MI6 da je Spender izjavio da su on i njegova žena sigurni da je Bardžis zvao na njihov kućni broj dva puta između 20. i 24. maja 1951. i da je insistirao da razgovara sa Odenom. Kada su preneli poruku Odenu, Spender i njegova žena su izjavili da je Oden odgovorio da je Bardžis verovatno pijan.
Oden je negirao da je bio obavešten o ovim pozivima, na osnovu čega je MI6 zaključio da „ili Oden ili Spender namerno izvrdavaju“.
U međuvremenu MI5 je čeprkao po dokumentima i napisao izveštaj „male su šanse da bilo Spender bilo njegova supruga gaje ili su gajili pro-komunističke stavove...“. Tada su još otkrili, preko italijanske policije, da je Oden stigao u svoju italijansku vilu samo 3 dana pošto su Bardžis i Meklin pobegli.
Tokom juna FBI je zahtevao napredak u istrazi, izvor iz MI6 je izvestio o tome da je Oden nerado priznao da je Spender „verovatno u pravu kada je rekao da mu je preneo poruku o Bardžisovim telefonskim pozivima. Oden se odao pijanstvu. Verovatno je da je Oden lagao kada je prethodno tvrdio da se ne seća ničega u vezi sa Bardžisovim pozivima“.
Ipak, kada ga je krajem meseca italijanska policija ponovo intervjuisala Oden se vratio na staru priču da Spender nije spominjao ništa u vezi sa pozivom.
MI6 je i dalje očajnički pokušavao da razgovara sa nim, ali Oden je odbijao da odgovori na pismo sa zahtevom da dođe na sastanak. Konačno u oktobru iste godine vratio se u svoju novu domovinu Ameriku.
Pokušaji službe MI5 u Britaniji da rekonstruišu Bardžisove društvene kontakte doveli su ih do Entonija Blanta, koji je dalje implicirao pesnika Kristofera Ajšervuda i još troje.
Gaj Fransis De Monsi Bardžis (Guy Francis De Moncy Burgess, 1911 – 1963) bio je dvostruki agent koji je radio za britansku obaveštajnu službu i Sovjetski Savez. Bio je deo šijunskog kruga poznatog kao Petorka sa Kembridža koja je predavala savezničke tajne Sovjetima pre i tokom Hladnog rata.
Bardžis i Entoni Blant doprineli su sovjetskoj stvari prenošenjem tajnih dokumenata iz Ministarstava stranih poslova Britanije i MI5 u kojima se govorilo o vojnoj strategiji.
Dokazano je da su "Špijuni sa Kembridža" bili Kim Filbi (tajno ime: Stanley), Entoni Blant (tajno ime: Johnson), Donald Meklin (tajno ime: Homer) i Gaj Bardžis (tajno ime: Hicks).
Postoji sumnja da je Džon Kernkros, tzv "Peti čovek", ali nikada nije zvanično identifikovan.
Postali su poznati kao "Špijuni sa Kembridža" zato što su regrutovani još tokom studija na Kembridžu, sa Triniti i Kraljevog koledža.
2003. godine u produkciji BBC-ja pojavio se TV film “Špijuni sa Kembridža” u režiji Tima Fivela za koji je scenario napisao Piter Mofat. Uloge špijuna tumačili su Tom Holander, Semjuel Vest, Rupert Penri Džons i Tobi Stivens.
Vistan Hju Oden (Wystan Hugh Auden, 1907 –1973), smatra se jednim od najpopularnijih pesnika XX veka.
Njegov rad naročito se ističe stilskim i tehničkim vrednostima, obrađivanjem moralnih i političkih tema, i raznovrsnošću intonacije, forme i sadržaja.
Rođen je u Jorku 1907, ali se u januaru 1939. preselio u Ameriku (docnije je uzeo i američko državljanstvo). Njegov odlazak mnogi su u Britaniji smatrali za izdaju zemlje “u teškim vremenima”.
Oden je bio homoseksualac, kao i Bardžis i Blant, ali se 1935. godine oženio Erikom Man, kćerkom Tomasa Mana, kako bi joj pomogao da pobegne iz nacističke Nemačke.
Oden je objavio desetine knjiga poezije, kao i brojne eseje i dramske komade.
Preminuo je 29. septembra 1973. u Beču.
Nakon njegove smrti neke od njegovih pesama, pre svega “Zaustavite satove” (korišćena i u filmu “4 venčanja i sahrana”) i “1. septembar 1939”, postale su izuzetno popularne.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare