B92: Zanimljivo je da si ovdašnjoj publici najpoznatiji po 2 izdanja za Sven Vathovu etiketu Cocoon: po remiksu njegove teme “Designer Music” i tvojoj pesmi “Disco Route” koju je remiksovao Johannes Heil. Kako je došlo do ove saradnje?
Danny Walfers: Disco Route je prvo izdat za američku etiketu Ghostly International i onda je Sven Vath stavio tu ploču na svoju listu. Kontakt je uspostavljen direktno između njega i te etikete, sa željom da je licencno objavi za Cocoon što se na kraju i desilo. Zapravo ne znam previše o tome. To je za mene periferna stvar kojoj ne posvećujem previše pažnje ali sa druge strane bitno je predstaviti se i široj publici, dobiti više šanse za nastupe kao što je ovaj večeras, tako da je to sve pomoglo širenju interesovanja za moju muziku.
B92: Kakvo je stanje scene kojoj pripadaš u Holandiji – sa etiketama kao što su Clone, Viewlexx, Bunker? Kakav je tvoj odnos sa njima?
DW: Teško je reći zato što ja i dalje radim samo ono što me lično zanima. Te etikete danas ponekad objavljuju i komercijalnija izdanja koja dobro prolaze i kod šire publike. Mislim da ja nisam deo te priče pošto se držim sopstvenih interesovanja a to je mnogo opskurnije od onoga što se najčešće objavljuje.
B92: Da li bi mogao da predstaviš najbitnije trenutke u svojoj karijeri?
DW: Moje prvo izdanje je izašlo za Bunker krajem 1998. – “Pimpshifter”. Posle toga još stvari za Bunker i druge etikete kao što su Clone, Eat This, Stilleben, Viewlexx koje su išle u pravcu raznih konkretnijih usmerenja elektronike koja su me zanimala, kao što su elektro, Chicago jackin’, soundtrack music… Bunker je bio vrlo važan zbog underground attitudea, to je bila porodica, i još uvek je. Kad je Bunker 3000 započeo, to je bilo novo, prijemčivije lice etikete ali još uvek muzički vrlo napredno.
B92: Koje bi uticaje posebno izdvojio?
DW: Muzički, to su Detroit – Underground Resistance, Juan Atkins, zatim Chicago – Farley Jackmaster Funk, Armando, Mr.Fingers, zatim rani electro… takođe moji sugrađani Unit Moebius, Ference…. onda Drexciya, Aphex Twin, ….zatim muzika za filmove reditelja kao što su Dario Argento, Lucio Fucci…. John Carpenter takođe, to je vrlo snažna, moćna, minimalna elektronska muzika nabijena emocijama. Ide fantastično sa njegovim ranim filmovima kao sto su Noć veštica, Napad na policijsku stanicu 13.
B92: Kako vidiš komercijalizaciju electra kroz forme kao što je electro-clash?
DW: Nemam više mišljenje o tome. Ako hoće da rade neka rade, ali me to ne zanima. Nemam dodira sa muzikom sa top lista.
B92: Da li te išta zanima danas u savremenoj muzici?
DW: Vrlo zanimljivo ime koje bih preporučio je producent po imenu Fochos koji dolazi iz Haga. To je čudna elektronska, sintisajzerska muzika koja zvuči toliko staromodno da je potpuno sveža. Čovek pravi sopstvene klavijature i proizvodi neverovatne zvuke, uz moderne ritam mašine. Zvuci su sirovi ali su melodije divne, i ima vrlo zanimljive strukture koje su vrlo inovativne. Sve objavljuje na sopstvenoj etiketi CDR. Vrlo podseća na stari Bunker attitude po beskompromisnosti.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare