...Ljuba Tadić.
tek godinu dana ga nema.
A ja osećam njegovo prisustvo u svakodnevnom odlasku na posao, prolasku ranim jutrom kraj njegove kafane, maršuti kojom se lagano približavao Ateljeu 212, stepenicama kojima se i sam peo do previsoke kancelarije na trećem spratu, i čemu još sve ne. Dobro, bili smo vezani, ne, nismo „bili“ - jesmo, opet sebe ispravljam, vezani smo nizom zajedničkih doživljaja, nastupa, putovanja, predstava koje smo pripremali, pre svega ovde, u Ateljeu 212, pa ipak nisam mogao pretpostaviti da naše sada osakaćeno prijateljstvo, njegovim odlaskom nije porodilo samo bol već i dalje živi kao da se ništa dogodilo nije, i dalje bobonja njegov beskrajno šarmantni glas i naizgled naivne duhovitosti me teraju na smeh kad mu vreme nije.
dalje
B92 Blog
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare