Ponedeljak, 16.10.2006.

12:19

Deca rata

Akteri svih ovih incidenata su izrazito mladi ljudi, deca rata koja su, kako kažu psiholozi, sklona agresiji i nesposobna da kontrolišu emocije, podjednako dobre i loše, ali ovih drugih je mnogo više. Stručnjaci još kažu da sadašnji tinejdžeri i nešto stariji momci i devojke, iako nisu bili na ratištu, tek ulaze u pakao poznat kao posttraumatski sindrom

Autor: R.D.

Default images

Policija u Čačku privela 37 navijača Borca zbog rasističkog ponašanja na fudbalskoj utakmici s Voždovcem; u eksploziji ručne bombe u Surčinu petoro ljudi ranjeno, dvoje teško; u Slanačkoj ulici, u blizini beogradskog groblja Lešće, vatrenim oružjem ranjena jedna osoba... Uprkos predreferendumskoj groznici i korejskoj nuklearnoj probi, ove tri vesti uspele su da se popnu na sam vrh najvažnijih, onih koje su obeležile protekli vikend u Srbiji. A i kako ne bi kada razum odbija da prihvati mentalno iščašenje koje se manifestuje kao pojava KKK u Čačku: za neupućene, domaći navijači iz formacije "ćete", opremljeni belim kapama, natpisima Kju kluks klan i "Odlazi odavde jer te niko ne voli" transparentno su poslali poruku svom fudbaleru Majku Tamvanjeri.

Iako ne istog ranga kao otvoren rasistički napad na nigerijskog internacionalca, surčinska eksplozija treba da zabrine u istoj meri: umesto cveća, nezadovoljan mladić na rođendansko slavlje bivše devojke odneo je i aktivirao ručnu bombu. Šta reći za nedozvoljeno gradsko preticanje luksuznih automobila koje se pretvorilo u revolveraški obračun u kojem, sem neodgovornih vozača, zamalo da stradaju i slučajni prolaznici? Akteri svih ovih incidenata su izrazito mladi ljudi, deca rata koja su, kako kažu psiholozi, sklona agresiji i nesposobna da kontrolišu emocije, podjednako dobre i loše, ali ovih drugih je mnogo više. Stručnjaci još kažu da sadašnji tinejdžeri i nešto stariji momci i devojke, iako nisu bili na ratištu, tek ulaze u pakao poznat kao posttraumatski sindrom.

Rat je došao po njih! Zatvoreni u Srbiji, zadojeni nacionalističkom propagandom na svakom koraku, ponikli na kvazipartiotskom moralu u kojem su glavne zapovesti bile ubiti, osakatiti i opljačkati, te stasali u bedi, željni svega, ovi mladi ljudi iskovali su sopstveni vrednosni sistem u kojem je tuđi život bezvredan, a i sopstveni nije mnogo bolji. U tom i dalje zatvorenom svetu dominira gola fizička snaga potcrtana besnim kolima i opasnim oružjem: sve izvan sile tera u beznađe koje, opet, nalazi izraz u destrukciji. Otuda se nesrećna ljubav "leči" bombama, loš rezultat "pegla" zloslutnim belim kapuljačama, a dokolica "ispunjava" sumanutim gradskim trkama smrti. Doda li se opštem galimatijasu politička kampanja koja je bukvalno preko noći učinila saveznicima one koji su Srbiju gurali u rat i nasilje sa onima koji su palili sveće svim žrtvama balkanskog bezumlja, ram za sliku posttraumatskog sindroma je potpun.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: