Petak, 13.10.2006.

08:44

Venac za Nezavisnost

Mesec dana pre petnaestog rođendana Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost i isto toliko godina borbe za deo povelike sindikalne imovine kojom bez ograničenja gazduje konkurentski Savez samostalnih sindikata Srbije, iz Vlade Srbije je stigla pomiriteljska ponuda. Naime, kabinet Vojislava Koštunice ponudio je Nezavisnosti privremeni smeštaj u ulici Kosančićev venac 27 u strogom centru Beograda. Iako to zvuči velelepno, reč je, kako svedoči fotografija objavljena juče na našoj naslovnoj strani, o oronuloj baraci u čijih 150 kvadrata caruju smeće i vlaga. Rečju, neuseljivo.

Autor: R.D.

Default images

Mesec dana pre petnaestog rođendana Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost i isto toliko godina borbe za deo povelike sindikalne imovine kojom bez ograničenja gazduje konkurentski Savez samostalnih sindikata Srbije, iz Vlade Srbije je stigla pomiriteljska ponuda. Naime, kabinet Vojislava Koštunice ponudio je Nezavisnosti privremeni smeštaj u ulici Kosančićev venac 27 u strogom centru Beograda. Iako to zvuči velelepno, reč je, kako svedoči fotografija objavljena juče na našoj naslovnoj strani, o oronuloj baraci u čijih 150 kvadrata caruju smeće i vlaga. Rečju, neuseljivo.

Predsednik UGS Nezavisnost Branislav Čanak na prvoj konferenciji za novinare ispred "novog prostora" zahvalio se Vladi i najavio da će ovaj reprezentativni sindikat uzvratiti kako dolikuje. On smatra da (privremeno) dodeljena zgrada predstavlja poruku, pa će ta poruka opredeliti "naš budući odnos prema svim postupcima Vlade, uključujući i referendum i izbore". Premda nije moguće dokazati uzročno-posledičnu vezu, valja još znati da je ponuda Nezavisnosti za Kosančićev venac učinjena dan-dva pošto je predsednik SSSS Milenko Smiljanić, suprotno prvom reagovanju, posle vrlo srdačnog susreta sa premijerom obećao da će "svih pola miliona" njegovih članova izaći na referedum i glasati za novi ustav.

U ratu i ljubavi je, kaže poslovica, sve dozvoljeno. Nezavisnost i SSSS već 15 godina "ratuju" oko Doma sindikata u Beogradu, ali i ostatka velike imovine koja je protekom vremena postajala državna. Izlaskom svake od bivših jugoslovenskih republika iz SRFJ, pa time i iz ju-sindikata, Smiljanićeva centrala se prostorno širila, i to obrnuto srazmerno broju članstva, koje je opadalo formiranjem nezavisnih sindikata. Udobno ušuškani u režim, sindikalci sa Trga Nikole Pašića pod Miloševićem nisu brinuli za "svoj" prostor, a da im se nešto loše ne desi - u smislu sukcesije sa bivšim ju-članicama ili deobe sa ostalim sindikatima - nakon 5. oktobra postarao se agilni Smiljanić koji je odmah priznao vladu. Ova, opet, kao ni potonje, nije imala ništa protiv da uz vlast dobije i njenu raniju udarnu "transmisiju", pa je ljubav nastavila da cveta. Da bi SSSS zadržao "svoj" prostor, morala se "zbrinuti" Nezavisnost i Koštunica koji, ovog puta nema sumnje, drži do svojih obećanja, rešio je da "žrtvuje" Kosančićev venac 27.

Izbor, opet nema sumnje, plastično svedoči šta o moćima te centrale i njenim članovima misli vlast koja je, očito, zaboravila da bez podrške Nezavisnosti ne bi ni uspela da sruši Miloševića.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: