Nedelja, 11.06.2006.

15:45

Déjà vu

Kada kažem Pariz, pomislite na: a) romantični vikend u dvoje; b) Chanel, Dior i ekipu; c) Ajfelovu kulu koja blješti od bliceva gomile turista; d) nešto drugo?

Ovaj test bi možda, prema čika Freudu, dosta rekao o vašoj ličnosti; mada, mene više zanima šta bi najviše vaših zaokruženih odgovora pod a), b), c) i naročito pod d), reklo o samom Parizu. 

Piše: Milica Laufer

Default images

Najviše odgovora a)

Pariz je idealna destinacija za ljubavnu avanturu, honeymoon, godišnjice braka, prekookeansku švaleraciju, rečju, sve ludo zaljubljene, romantične parove. U tom kontekstu, Pariz je, zapravo, raskošna scenografija za vašu jedinstvenu ljubavnu priču. Imate utisak kao da ste na filmu, u Preverovoj pesmi, ili na Moneovom platnu. Pariz je najromantičniji u maju, kada je Luksemburški park sav rascvetao, i u oktobru, kada, zagrljeni, na Avenue des Champs-Elysées, slušate kako šušti lišće pod nogama… ah!

Preporuka: zaboravite foto aparat i kameru, jer samo će vam pokvariti čaroliju. Konačno, vaše uspomene uvek možete ponovo videti u Amélie Poulain, Charade, An American in Paris, Funny Face, Do poslednjeg daha, poslednje dve epizode S&C,... (nastaviti niz).

Najviše odgovora b)

Pariz je bio i ostao prestonica mode. Ako svet dolazi u Pariz zbog Monna Lise, onda Pariz odlazi u svet zbog Coco Chanel. Ha, kako to samo corny zvuči. Ipak, možda ne bi bilo preterano tvrditi da je upravo zahvaljujući imidžu velikih modnih kuća, Pariz i dalje na mapi savremenog, da ne kažem modernog, sveta. U tom kontekstu, cinici, pa i autentične Parižanke, vole da me podsete da je imidž pariske modne scene, danas u dizajnerskim rukama jednog Nemca, te Italijana, Engleza i Amera. Ali dobro, ova upadica samo potvrđuje sjaj inter/nacionalnih simbola - CC, CD, YSL, LV, kao i luzere koji uporno oplakuju izgubljeno “vrhunsko poreklo”. Ako, u domenu mode, Pariz u nečemu oskudeva, onda su to autentične modne ikone. Umesto nekadašnjih magnifique Catherine Deneuve i Brigitte Bardot, čini se da Pariz danas mora da se zadovolji manje glamuroznom kvalifikacijom lepote – recimo, mignonne. Ali, samo dok se na pariskom defilé, i to u vidu holograma, ne pojavi Kate Moss – fabulous!Dakle, ako vam je do Lacroix, Christian Louboutin, Louis Vuitton, Givenchy, Lanvin i ostale menažerije, Pariz je hit u vreme Fashion Weeka, kada se okupi cela ekipa (pa taman i u vidu holograma), i/ili u julu-avgustu, odnosno januaru, kada je shopping po Rue de Faubourg-St-Honoré ili Avenue Montaigne moguć i za famoznih 100 Eura.

Najviše odgovora c)

Ajfelova kula (Tour Eiffel), već je i poslovično najveći kamen spoticanja Parižana i turista. Turisti je obožavaju, Parižani je preziru; što zbog ubeđenja da je grdosija koja ruži grad, što zbog samih turista, koji se besomučno pentraju do samog vrha i sevaju blicevima. Na kontroverzu i Ajfelove kule i Parižana bila sam upozorena već prilikom moje prve posete Parizu, kada su mi moji domaćini ispričali anegdotu. Njihov prijatelj, vema obrazovani, imućni, pa i napirlitani dasa, Parižanin “vrhunskog porekla”, svakoga dana ruča u restoranu, na drugom spratu Ajfelove kule. Ne zbog délicieux filet du boeuf, niti zato što mu prija sasvim fancy atmosfera. Već zato što mu, samo odatle, ta “džinovska spodoba” ne remeti pogled na Gai Paris.

Ajfelova kula naročito blista pod novogodišnjim i božićnim osvetljenjem i najlepše se vidi i slika sa Esplanade du Trocadéro. Ili se uopšte ne vidi, kako anegdota tvrdi, iz restorana Žil Vern (Jules Verne), II sprat Ajfelove kule. Obrok po osobi: oko 70 € (bez vina).

Odgovori pod d)

U “Nešto drugo” prihvata se sve ono što o Parizu mislite, volite ili ne volite, a da za razliku od odgovora a), b) i c) nije cliché. Dakle, nešto što nije ni šetnja Saint Germainom, ni šansone Charles Aznavoura, ni Moulin-Rouge, ni nahereni umetničkli ateljei Montmartra, ni baguette, ni kruženje vespom po Conordu, ni La Jaconde, ni croque-madame, ni pseće govance na pločniku, ni Poslednji tango... I šta nam ostaje? Šta je, uostalom, Pariz bez klišea i zašto je kliše, en général, toliko prezren? Tražimo li, en général, išta više od klišea, u Parizu ili ma gde? Konačno, evo jednog sasvim zadovoljavajućeg razmišljanja na zadatu temu pod d): … I’m sure the French
have done many things of import
but
it smells of the past.

To go to Paris to create art
Now
Would be much like sitting around
Waiting for a butterfly to fart.

I like the waiters and the dogs
And the whores
And the way the people stay up
Most of the night
Any night
But there is a chill upon
The soul of Paris.

Cities die
Like people die
Only more slowly
And people
Who live in dying cities
Become stuffed with indifference and
Fear
And when their deaths
Become actual
Funerals seem superfluous.

Paris
You expected nothing of me
But I expected more
Of you.

Now that we know all this
Let us quietly
Say goodbye.                                      

(Charles Bukowski, Just another bad affair)

.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

15 Komentari

Podeli: