U kasarnama uglavnom žive zaposleni u Vojsci koji su pre rata u SFRJ živeli u Hrvatskoj. Iako su u Ministarstvu odbrane najavili da neće otpuštati korisnike kolektivnog smeštaja, to obećanje se ne poštuje.
Mirjana Generalić i njen sin Dragan svakog dana očekuju da ih Vojska istera iz kasarne na Dedinju. Oni tamo stanuju od 1991, kada su iz Splita došli u Beograd. Mirjana je kao civilno lice radila u Vojsci do 10. maja, kada je dobila otkaz i izgubila pravo na kolektivan smeštaj. Ona je u Splitu živela u vojnom stanu, a prihvatila je da dođe u Beograd jer su joj u Vojsci obećali da će dobiti stan. Sada je ostala i bez sobe u kasarni.
"Zamolila bih ministra odbrane Prvoslava Davinića da mi, kad me budu izbacivali iz kasarne, da jedno šatorsko krilo, da mogu da se sklonim od kiše. Nemam kud, a nadam se da ću u maju dobiti penziju", kaže ona.
Prvoslav Davinić kaže da je Vojska pri smanjenju broja radnih mesta vodila računa o tome da ne otpušta ljude lošeg materijalnog statusa, ali da su greške uvek moguće. "Svi takvi slučajevi treba da nam se obrate i mi ćemo u granicama mogućnosti nastojati da im pomognemo. Moram još jednom da kažem da to nije bila svojevoljna odluka Ministarstva odbrane, pa ni Ministarstva finansija, koje je moralo da nam smanji budžetska sredstva. Smanjivanje je u skladu sa zahtevima Međunarodnog monetarnog fonda, koji vodi računa o javnoj potrošnji", kaže on.
Mirjana i njen sin Dragan već su bili u Ministarstvu odbrane, ali nisu dobili pomoć, a obraćali su se i predsedniku SCG Svetozaru Maroviću i Ministarstvu za rad i zapošljavanje, ali su tamo dobili odgovor da je za njihov slučaj nadležno Ministarstvo odbrane.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 4
Pogledaj komentare