Nedelja, 03.04.2005.

12:18

NISU SMELI DA ME POGLEDAJU U OČI

Smenili su me ljudi iz vrha politike. Znači, Marović, Tadić i Vujanović. Verujem da su imali dobre namere i da će mi ispuniti želju da budem penzionisan u pedesetoj godini života. Ako na VMA ostanu stručni i pošteni ljudi, onda je sve u redu, jer bez njih ništa ne bih postigao - kaže za "Novosti" profesor dr Zoran Stanković, pre nekoliko dana smenjeni načelnik VMA.

Autor: Vlastimir Popović

Default images

Ponudili su vam dužnosti savetnika u Nacionalnom savetu za saradnju sa Haškim tribunalom. Kako ste na to reagovali?
- Rekao sam da to neću da prihvatim. Ako nisam bio dovoljno dobar kao načelnik VMA, neću biti dobar ni na drugim funkcijama.

Šta je glavni razlog vaše smene? Da li je u pitanju vaš otvoren otpor farmakomafiji ili ste zasmetali reformama Vojske?
- Mnogo ljudi zna pravi razlog moje smene, pa će se i to, pre ili kasnije, obelodaniti. Tačno je da sam kao načelnik VMA učinio sve što je u mojoj moći da zaustavim kriminal. Pored podizanja ugleda VMA, što naravno nije samo moja zasluga, tu je i ekonomsko ozdravljenje ustanove. Na žiro-računu VMA sada ima u pozitivi devet miliona evra, a svi, ne mali dugovi od ranije, su - otplaćeni.

Iako ste u najboljim godinama, ipak ste smenjeni?
- Nije me zabolela smena već način na koji je to učinjeno. A kad nekoga tako sklone, naglo ostari. Zašto niko nije imao smelosti da me pogleda u oči? Kad sam došao na čelo VMA ona je bila u velikim gubicima, sada nije. Meni je pretila farmakomafija jer sam prekinuo njene prljave poslove. Bar tako mislim. Neka oni koji su me sklonili odgovore zašto su to učinili. Ako se meni nešto desi, neće biti ni prvi ni poslednji kome se nešto desilo. Ali, ja se ne predajem. Ja sam borac.

Da li je VMA predviđena kao budući centar za pružanje lekarskih usluga NATO snagama u ovom delu sveta?
- Ne bih o tome da govorim. To će se videti.

Mnogi vaši dokumenti su pred Haškim tribunalom. Učinili ste mnogo za odbranu Srbije.
- To bi uradio svaki lekar na mom mestu. Ako udovolje mojoj želji, pa budem penzioner, ne znači da se istim žarom neću dalje boriti za svoju zemlju. Ako mi verujete, stvarno nisam ogorčen. Pa maršal Žukov je dobio Drugi svetski rat, slomio kičmu Hitlerovoj soldateski, a Staljin ga je slao u Sibir. Naravno, ne mislim da se upoređujem sa veličinom jednog Žukova, hoću samo da kažem da ništa nije rešeno dok je glava na ramenima.

Žukova je Staljin vratio. Ko će se posle vas boriti protiv mafije koja je držala nabavku lekova, sanitetskog materijala, opreme?
- Uvek ima ljudi spremnih na otpor. Verujem da će tako biti i ovog puta. Što se mene tiče mogu samo da kažem da nemam čega da se stidim. Nadam se da sam u ponečemu uspeo. Možda sam uz hrabrost imao i sreće. Ali, ponavljam, da ne bih uspeo da nisam imao podršku vrhunskih lekara i poštenih oficira naše Vojske. Jer, nikada ništa ne zavisi samo od jednog čoveka, ma ko on bio. Eto, sada je za novog načelnika VMA izabran pukovnik dr Miodrag Jevtić. Podržao sam ga, jer je to dobar izbor.

Kažete da vam niko nije rekao da ste negde pogrešili.
- Nisu, a morali su. Ja sam dečak iz Mominog Kamena, to je seoce između Leskovca i Vranja. Dogurao sam da budem lekar, pukovnik, pa general. Bio sam načelnik moćne VMA. Moje knjige se čitaju širom sveta. I kada imate borca kao što sam ja, morate da ga poštujete. Morate ga, u trenutku smenjivanja, pogledati u oči. Oni to nisu učinili, jer nisu smeli. Meni sada stalno zvone telefoni. LJudi me pitaju - zašto si smenjen. Kažem im - pitajte one koji su doneli takvu odluku.

Predložili su vam da radite druge poslove.
- Smatram da nisam zaslužio da me bacaju na izmišljene funkcije. Uostalom, zašto bih se vraćao nazad, na periferiju. Da, još se osećam mlad. Jeste, učinjena mi je nepravda, ali i ona je za ljude. Nema gorčine u meni. Vojno-politički vrh je odlučio šta će sa mnom. Marović, Tadić, Vujanović. Ali ja sam Zoran Stanković.

Kao patolog bili ste na mnogim ratištima. Oko vaše glave su zujali meci.
- Moja dužnost je bila da dokažem istinu o pogibijama naših vojnika, policajaca i civila - kaže dr Zoran Stanković. - Ocene o mom i radu mojih kolega su uvek bile odlične. Moja doktorska disertacija, znanje koje smo mi sticajem okolnosti, dokučili na ratištima na ovim nesrećnim prostorima odjeknula je svetom. To su dragocena saznanja i za druge. I za one koji se brane i za one koji idu u napadačke ratove. To je hirurgija, nije patologija.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: