Petak, 28.11.2003.

12:30

Prilično smo "odlepili"

Izvor: D. Stanimiroviæ

Default images

Od 1999. do 2002. godine, prema podacima Instituta za zaštitu zdravlja Srbije "Batut", broj registrovanih poremećaja mentalnog zdravlja povećan je za 30.000, odnosno 13,5 odsto i mentalno zdravlje je postalo drugi najveći problem našeg zdravlja. Ovo je na jučerašnjem međunarodnom seminaru "Ljudska prava i mentalna ometenost" izjavila prof. dr Dušica Lečić-Toševski, predsednica Nacionalne komisije za mentalno zdravlje, napomenuvši da sigurno veliki broj poremećaja nije registrovan.

Kada su nedostaci našeg mentalnog zdravlja u pitanju, dr Lečić-Toševski je napomenula da su u ovom periodu povećani morbiditet i mortalitet izazvani mentalnim poremećajima i da su sve češći suicidi, psihosomatski poremećaji, zbog sve lošijeg kvaliteta života, kao i da se sve češće javlja "sindrom izgaranja" kod osoba koje pružaju pomoć psihijatrijskim pacijentima.

- Takođe, nedostatak u našoj Republici su i nedovoljna psihijatrijska znanja i nedovoljna veština lekara opšte prakse, koje na Medicinskom fakultetu ne osposobljavaju za pružanje pomoći osobama sa psihijatrijskim poremećajima. Zatim, kod nas su velike psihijatrijske bolnice uglavnom azili za mentalno obolele i retardirane, gotovo da ne postoji saradnja sa socijalnim ustanovama i nemamo Centre za mentalno zdravlje - rekla je dr Lečić-Toševski.

Ona je napomenula da nemamo ni dovoljno psihotropnih lekova novije generacije, ne postoji informacioni sistem za registrovanje osoba sa mentalnim problemima i veoma je izražena stigma (žigosanje) onih koji pate od ovakvih poremećaja.

Kod nas ne postoji čak ni Zakon o zdravstvenoj zaštiti osoba sa mentalnim poremećajima, a novoformirana Agencija (tek nekoliko meseci stara) već je izradila Nacrt zakona koji u stvari predstavlja početak reformi mentalnog zdravlja.

Ove reforme, prema rečima dr Lečić-Toševski, znače postepeno zatvaranje velikih psihijatrijskih bolnica, odnosno smanjivanje kreveta u njima i otvaranje psihijatrijskih odeljenja u opštim bolnicama, zatim otvaranje Centara za lečenje i uvođenje "zaštićenog stanovanja".

- Ovo "zaštićeno stanovanje" u principu znači da se osobe, koje su hronični psihijatrijski bolesnici, leče u zajednici u kojoj su pre živele, pod nadzorom lekara. Znači, neko ko je iz Beograda ne bi mogao da se leči u Vršcu. Poenta je da se psihijatrijski obolele osobe, koje su dugotrajnim boravkom u bolnicama izgubile identitet i pretvorile se u hroničnog pacijenta, ponovo osećaju kao deo zajednice. One će biti osposobljene i za zaštićeni rad, na primer u zadrugama, na osnovu kog će moći i da zarađuju. Neki će se vratiti porodicama, pod stalnim nadzorom lekara, a negde će više njih živeti u zaštićenim stanovima, ili "kućama na pola puta" - objasnila je dr Lečić-Toševski za "Glas", napomenuvši da je ovo strategija koja neće biti uvedena odjednom.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: