Najtužnija pesma koju je Tito zabranio: Da nije bilo Jovanke, nikad je ne bismo čuli

Pesma, koju je nakon velikog broja samoubistava Tito zabranio, zove se "Pluća su mi bolna" i smatra se jednom od najtužnijih pesama koja je ikad napisana na jezicima sa naših prostora.

Njen autor je Dragiša Nedović, koji je pisao i poznatu staru pesmu "U lijepom starom Višegradu", kao i veoma popularnu "Stani, stani Ibar vodo", zatim "Kome šumiš, oj Moravo", "Negde u daljini pogled mi se gubi", "Na Moravi vodenica stara", "Šumadijo rodni kraju","Kome šumiš, oj Moravo", "Igra kolo kraj Nišave", "Zarudela zora na Moravi", "Beograde, grade na Dunavu", i mnoge druge. Život ga nije štedeo i bio je na korak od smrti 1941. godine kada je već bio izveden pred streljački vod u Šumaricama u Kragujevcu. U poslednjem trenutku su ga, kao poznatog tekstopisca, odvojili na stranu i izbegao je sudbinu mnogih Kragujevčana. Kraj Drugog svetskog rata dočekao je u nemačkom radnom logoru u Dormagenu. Po povratku u Kragujevac nekoliko godina po okončanju rata, tačnije 1950. saznao je da je oboleo od tuberkuloze. Tada je i napisao pesmu "Pluća su mi bolna".

Pesmu je prvi izveo Zaim Imamović, ali je ona veoma sugestivno delovala na slušaoce, te je u to vreme širom Jugoslavije zabeležen veliki broj samoubistava ljudi obolelih od tuberkuloze.

Priča se da su tada Centralni komitet i Tito odlučili da se ploča povuče iz prodaje i zabrani njeno izvođenje, uz objašnjenje da navodi na samoubistvo. Tek kada je 10 godina kasnije jednom prilikom Jovanka Broz, za koju se neko vreme pričalo da je bolovala od ove bolesti, navodno je naručila ovu pesmu na jednom slavlju, zabrana je prekinuta.

Nažalost, iako se izlečio od tuberkuloze, došli su problemi sa srcem. Od posledica srčanog udara je 1966. preminuo u 49. godini života. Iza sebe je ostavio sina Aleksandra, ćerku Radu i oko 800 pesama.