“Poslednja stvar koju sam mogla ikada da pomislim je da ću se udati za nekog ljubitelja prirode, lova i momačkih provoda po pabovima”, kazala je kroz smeh Madona Hemišu Boulsu, novinaru američkog Voga „a poslednja stvar koju je on mogao da pomisli je da će se oženiti devojkom s američkog Srednjeg Zapada koja ne poznaje prepreke.”
Početkom osamdesetih godina još se nije zvala Madona. U to vreme, kao jedna od milion mladih pridošlica u Njujork koje sanjaju o velikom uspehu, obilalzila je plesne audicije i konobarisala u klubu Laki Strajk u njujorškom Ist Vilidžu. Štedela je novac i pravila planove da se, zajedno sa prijateljem plesačem sa kojim je radila u baru, jednog leta otisne preko okeana. Cilj im je bila Engleska. “Kasu smo potkradali kao mahniti” priseća se. Kada su sakupili dovoljno, puni entuzijazma doputovali su u London. Obilazili su noćne klubove i diskoteke, upoznavali ljude, a Madona je bila zaprepašćena uobraženošću koja je tamo vladala i merom u kojoj su svi preozbiljno shvatali svoj izgled i oblačenje. Te 1982. godine London nije bio ni nalik današnjem. Dobrih restorana gotovo da nije bilo, a nedeljom na ulicama nije bilo žive duše.
Sledeće godine Madona je ponovo doputovala u London, ali ovaj na talasu svog svežeg uspeha. Britanski tabloidi, neprevazidjeni po svojoj zajedljivosti, nisu prestajali da se podsmevaju njenom izgledu i muzici. Izmedju nje i britanske štampe netrpeljivost je trajala godinama. Englesku nije podnosila i u njoj se zadržavala samo koliko je neophodno.
Fatalni susret na Stingovom stepeništu podstakao je Madonu da uradi do tada nezamislivo. Odlučila je da kupi kuću u Londonu i u nju se preseli sa svojom ćerkom Lurd. Jedini razlog zbog koga je to uradila bio je Gaj. Početkom 2000. godine pronela se vest da je Madona ponovo u drugom stanju. Roko Džon Riči rodjen je 11. avgusta 2000. godine, a 22. decembra iste godine u škotskom zamku Skibo, koji je u vlasništvu američkih milijardera Karnegijevih, obavljeno venčanje planetarne pop zvezde i britanskog reditelja. Mladoženja je nosio kilt, a mlada kreaciju svoje deveruše Stele Makartni, sa starinskim velom i tijarom. Venčanju su prisustvovali samo najbliži prijatelji, a slike sa venčanja sačuvane su od očiju javnosti.
Sesil Biton i Eškomb
Inspiraciju za svoje kreativne metamorfoze Madona crpi na najrazličitijim mestima. Još od ranije bila je veoma inspirisana životom i radovima engleskog umetnika i dendija Sesila Bitona (1904-1980). Dete iz imućne londonske porodice, Sesil Biton je upisao studije umetnosti na Kembridžu, ali pošto su njegova interesovanja bila više socijalne nego akademske prirode, vratio se u London bez diplome 1921. godine. Bio je odlučan u nameri da radi na svojoj fotografskoj karijeri istovremeno radeći kao pisar. Inovativnim portretima ljudi s tadašnje društvene scene Londona u glamuroznom okruženju i teatralnim pozama, privukao je pažnju društvenih i umetničkih krugova kojima se divio. Spot za Madoninu pesmu “Vog” predstavlja niz kadrova koji kao da su preneti sa Sesilovih fotografija. Njegovi radovi zapali su za oko Kraljici Elizabeti, sada pokojnoj Kraljici Majci, pa je ubrzo posao i zvaničan fotograf engleske kraljevske porodice.
Sesil je godinama vodio dnevnike, a veliki broj njegovih stranica bio je posvećen njegovoj egzaltiranoj ljubavi prema jednom imanju, na kome je u mladosti proveo petnaest nezaboravnih godina. Imanje se zove Eškomb (
Ashcombe) i nalazi se na zelenim proplancima jugoistočne Engleske, u oblasti Viltšajr, u neposrednoj blizini poznatog neolitskog nalazišta Stonhendž. U kuću se uselio 1930. godine kao dvadesetosmogodišnji mladić. Ugovor o zakupu s tadašnjim vlasnikom zaključio je na petnaest godina, uz nadoknadu od 50 funti godišnje i dogovor da, kao zakupac, izvrši značajne radove na imanju. Pored toga što je ugradio električne i vodovodne instalacije i izvršio razna konstruktivna poboljšanja, Sesil je kuću oplemenio mnogim ekscentričnim detaljima svojstvenim njegovoj estetici. Legendarna je bila njegova tzv. cirkuska soba, opremljena krevetom u obliku vrteške. U toj sobi se i danas nalazi jedan od retkih očuvanih detalja iz njegovog vremena, mural sa likom dame na cirkuskom konjiću. Mnogi umetnici i drugi uvaženi gosti imanja, medju kojima i slikar Salvador Dali, uzimali su učešća u raskalašnim vikend zabavama. Neretko su, u znak zahvalnosti za ukazano gostoprimstvo, ostavljali svoj kreativni doprinos u vidu slika i skulptura.
Uzalud je Sesilov otac, iskusan i imućan londonski trgovac drvetom, savetovao sinu da ne baca uzalud novac ulažući ga u kuću koja nije njegova, ali ga ovaj nije poslušao. Otac je imao pravo. Vlasnici su čekali svoj trenutak i čim je zakup istekao vratili su kuću u svoj posed. Iskoristili su brojna tehnička unapredjenja, a eliminisali sve ekscentrične detalje. Na Eškomb je od tog trenutka pala "čelična zavesa". Novi stanar, sin vlasnika imanja, smatrao je da su dani Sesila Bitona kuću doveli na rdjav glas i nakostrešio bi se pri bilo kakvom pomenu tog vremena. Na slučajne posetioce nahuškavo je svoje pse. Sesil nikada nije preboleo gubitak Eškomba. Pošto se nastanio u blizini, ponekad je krišom navraćao i ka nekadašnjem domu čeznutljivo gledao kroz ogradu. Četiri godine nakon njegovog napuštanja imanja objavio je knjigu "Eškomb: Priča o petnaestogodišnjem zakupu".
Madona i Gaj na novom imanju
Huga Vikersa, pisca koji se latio zadatka da napiše biografiju Sesila Bitona, Madona je slučajno upoznala 1998. godine. Sa njim je povremeno razmenjivala e-mailove komentarišući delove njegove knjige, s posebnim osvrtom na sočne delove koji su se odnosili na Sesilovu vezu s Garbo. Jednom prilikom, 2001. godine, on joj je uzgred pomenuo da je kultno imanje Eškomb izneto na tržište radi prodaje. Madona i Gaj su pošli su u razgledanje, više iz želje da provedu jedan zanimljiv dan u prirodi nego iz ozbiljne namere da bilo šta kupuju.
Imanje Eškomb prostire se na 4,8 kvadratnih kilometara zelenih brežuljaka, šuma i dolina, sa najboljim mogućnostima za lov u čitavom okrugu Viltšajr. Stara velikavlastelinska kuća srušena je još sredinom XIX veka. Na imanju se otada nalazi kuća sa šest spavaćih soba, studio sa još sedam, dve seoske kuće i dve kolibe. Madona i Gaj uživali su šetajući se po imanju obraslom u korov. Madona je fotografisala Gaja ispod starog drveta i tu fotografiju ona danas drži na svom radnom stolu. Magija koja je očarala Sesila Bitona sedamdeset godina ranije, začarala je i slavni par. Sećanje na prelepe zelene brežuljke i doline sa starim drvoredima, finu džordžijansku arhitekturu, ne isuviše grandioznu ali sa puno stila, dugo ih je nakon posete progonilo. Kada izazovu nisu više mogli da odole, oko 9 miliona funti (16 miliona dolara) promenilo je ruke - i Eškomb je bio njihov!
Madona je odrasla u Detroitu, američkom centru automobilske industrije, gde je njen otac radio kao inženjer. Bila je odličan djak i čirs lidersica. Mogla je da upiše neki koledž, ali se odlučila da sa osamnaest godina ode u Njujork, grad svih gradova, i okuša se u igračkoj karijeri. U Njujorku je, kako je nedavno izjavila, naučila da diše punim plućima i osetila da je uspeh moguće doživeti. Nasuprot njoj, Gaj je oduvek težio životu u prirodi negde u engleskoj unutrašnjosti. Odrastao je na imanju svoga očuha Lorda Lejtona, gde se mnogo vremena provodilo u lovu, jahanju konja i pecanju. Otkako je srela Gaja, Madonin krug interesovanja se prilično promenio. Počela je da usavršava discipline neophodne za seoski život. Čak je počela i da simpatiše pabove, „jer kad ste udati za Gaja Ričija osudjeni ste da mnogo vremena tamo provodite“.
Usledile su inovacije u garderobi. Za američki Vog Madona je pozirala na zelenom travnjaku Eškomba, obučena u bež haljinu od šifona u stilu Grejs Keli, sa biserima oko vrata, dok hrani kokoške. U stvarnom životu mnogo češće nosi kašmirske džempere, jahaće čizmame i kačkete od tvida. Sva ta odeća, zajedno sa još stotinama kostima i haljina koje je nosila na nastupima, mnoga potpisana od strane Gotjea, Valentina i Lakroa, ima šansu da se pojavi na izložbi koju bi volela da priredi. To je letos na Eškombu poverila Hemišu Boulsu koji je 2002. godine i sam bio kustos izložbe haljina Džeki Onazis u Vašingtonu pod nazivom „Žaklina Kenedi: Godine u Beloj Kući“.
O svom braku i deci kaže da su je naučili važne životne lekcije, da voli bezuslovno, da izadje iz sebe i uvidi da se svet ne okreće oko nje. A Eškomb? To imanje i za Gaja i za nju simbol je odluke da se nečemu posvete, da naprave zaokret i da prestanu sa nomadskim načinom života kojim su do tada živeli. Osim što, tvrdi Madona, čitav taj predeo podstiče na aktivnost i kreativnost, letnjikovac je idealan za vikend zabave sa prijateljima. Jedan takav vikend početkom godine organizovali su domaćini u čast Sesila Bitona, a medju gostima su bili Stela Makartni sa suprugom, Gvinet Paltrou, Kris Martin, Sting i Trudi Stajler. Napravili su i scenografiju – raskošnu pozornicu, na kojoj je svako, uključujući i Madoninu ćerku Lurd, izveo pripremljenu tačku. Ne znamo šta je domaćica izvela, ali sigurno je da bi mnogi skupo platili da su mogli da prisustvuju tom performansu.
Tako je kupovinom Eškomba od strane bračnog para Riči kuća dobila upravo onakve vlasnike kakve je, nesluteći njihov budući identitet, nešto ranije opisao Sesilov biograf Hugo Vikers: "Eškomb traži novog vlasnika, osobu sa retkom kombinacijom znatnih finansijskih sredstava i izuzetnog ukusa. Ali je vrlo verovatno da se neće osećati drugačije od Bitona, koji je boraveći tamo za sebe izjavljivao "da se oseća kao bog sa Olimpa, koji odozgo posmatra svoj zemaljski svet."
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 18
Pogledaj komentare