Komentar dana: LJUBO ĆESIĆ SHOW

U anketi koju su novinarke tjednika “Arena” provele među saborskim zastupnicima za najduhovitijega hrvatskog političara izabran je Ljubo Ćesić Rojs. Među onima čiji su glasovi odlučili o pobjedniku nalaze se i IDS-ovac Damir Kajin i Rojsov prvi susjed iz saborske klupe Anto Kovačević.

“Rojsove saborske replike i upadice poprimaju antologijske razmjere što se tiče duhovitosti”, veli Kajin. Ne govori pritom nasmijavaju li ga i one najčešće Ćesićeve upadice, u kojima najgrlatiji HDZ-ov zastupnik prebrojava krvna zrnca svojih saborskih kolegica i kolega, u kojima ih optužuje za urotu i veleizdaju, u kojima vrijeđa i prijeti.
Anto Kovačević je pak sklepao top-listu Rojsovih najvećih duhovitosti. Na čelnom mjestu je ona kad ovaj saborski kabadahija kaže Jozi Radošu: “Šuti ili ću te ja istamburati!” Da umreš od smijeha! Broj dva je kad Rojs bilo kojem zastupniku začepi usta upozoravajući ga da nema pravo govoriti po poslovniku koji on uopće ne priznaje. Ha-ha-ha! Ho-ho-ho! Kovačeviću je nadalje, veli, za umrijeti od smijeha bilo kad je Ćesić rekao Račanu da će mu “bradu nasuvo obrijati”. A tek kad je Lučinu zapjevao da će “iščupati uši njegovim obavještajcima”... Nisku Rojsovih “duhovitosti” Kovačević zaključuje svojim komentarom: “Smatram da je to ponašanje normalno i poželjno za sabornicu, koja je arena u kojoj se svi tučemo za ideje. U Japanu, Italiji i engleskom parlamentu doslovno se tuku. U usporedbi s njima mi smo prave bebe.”
Tako smo, eto, saznali da je i ona najčuvenija Ćesićeva duhovitost, kad je nasrnuo na Dina Debeljuha, zapravo stečevina koju smo baštinili od razvijenih parlamentarnih demokracija. Očito – jedina koju su naši saborski zastupnici bezrezervno prigrlili.
Ostaje nam da saborskim zastupnicima čestitamo na njihovu izboru najduhovitijega pripadnika političke kaste, te da kolegicama iz “Arene” sugeriramo da među istim ispitanicima provedu anketu o najsmješnijem događaju iz Domovinskog rata. I da se ne čudimo ako najveći broj glasova pripadne nekom prizoru iz Lore. Kada zatočenik laje u psećoj kućici. Ili kada neki sretnik prištekan na induktor pjeva hrvatske domoljubne pjesme.
Možda će i nad tim prizorima cvijet hrvatske politokracije umirati od smijeha, umjesto da umre od srama.