Sreda, 10.08.2005.

11:56

Mi, Velja

Biće, međutim, da ministar, verovatno u žurbi i želji da uprosti stvar, nije rekao celu istinu. Iako dug (od oko 7,5 miliona evra) nesumnjivo postoji, jer to nije sporila ni druga strana, s obzirom da se avioni iznajmljuju već desetak godina, praktično je neverovatno da za svo to vreme Jat nije naplatio ni jedan jedini dinar, tj. evro.

Default images

Mi smo prema Makedoniji imali tolerantan odnos, davali smo im avione koje oni nisu plaćali i ja sam sada dao nalog da avioni budu prizemljeni". Ova rečenica, koju je ("ko pamti, setiće se") izgovorio ministar za kapitalne investicije, Velimir Ilić, višestruko je zanimljiva. Najpre, već na prvi pogled, pažnju pleni taj elegantni, neosetni «prelaz" sa "mi" na "ja". "Mi" smo bili tolerantni, "mi" smo davali, ali onda, neočekivano, "ja" preuzima na sebe svu inicijativu i nalaže, ultimativno, šta (će) da se radi.

Ako je, naime, prvo i drugo radio "mi", onda je i o trećem, po prirodi stvari, trebalo takođe da odluči dotični "mi", a ne neki novoiznikli, samoproklamovani "ja". Osim, ako nije u pitanju ono što, po svoj prilici, kao što će se videti na kraju, jeste u pitanju.

No, ma koliko ovaj jezički "salto mortale" delovao "pitoreskno", elem živopisno i zavodljivo, pa i folklorno - što zapravo znači da on i nije bez dubljeg socijalno-političkog utemeljenja - navedeni redovi nameću još neke dileme. Kako to i zašto, naime, Makedonci, bar po rečima ministra Ilića, "nisu plaćali" najam aviona. Biće, međutim, da ministar, verovatno u žurbi i želji da uprosti stvar, nije rekao celu istinu. Iako dug (od oko 7,5 miliona evra) nesumnjivo postoji, jer to nije sporila ni druga strana, s obzirom da se avioni iznajmljuju već desetak godina, praktično je neverovatno da za svo to vreme Jat nije naplatio ni jedan jedini dinar, tj. evro. Razumno je pretpostaviti, uostalom, da o tom poslovnom aranžmanu postoji neki pisani trag, tj. ugovor, kojim su regulisani svi odnosi između partnera, a posebno cena zakupa. O ugovoru i poštovanju svih njegovih elemenata, posebno o njegovoj celishodnosti, tj. isplativosti za preduzeće, brine poslovodstvo, uprava. Bar tako kaže zakon. (Hm, legalizam!?)

Ima li Jat, zbilja, direktora. Pitanje je, naravno, retoričko, ne želi ni najmanje da bude uvredljivo. Ali šta će mu, Jatu, kao i svim drugim "jatima" sličnog tipa, direktor, tj. direktori. Ako jedan (svaki?) ministar može da daje - a, evo, očigledno može, jer ih, na očigled svih, daje - "naloge» koji predstavljaju direktno (i "flagrantno") uplitanje u svakodnevno poslovanje preduzeća.

Ni u ona "brozna" vremena nije se država, tj. vlada tako odnosila prema privredi, nije joj tako otvoreno i neposredno nalagala da čini ovo ili ono. A ako ovo radi bez zazora i javno, šta li tek radi tajno, kad i gde niko ne vidi.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Podeli: