Glavaš na sudu do kraja godine?

Iz ove izjave bi se dalo zaključita da g.Štrbcu nije u interesu kažnjavanje svakog pojedinog zločinca, nego politizacija cijele priče. Mislim da bi trebao pomoći svjedocima da daju iskaz i da pravi krivci budu kažnjeni. Suradnja s Hrvatskim pravosuđem je nužna. U ostalom Glavašu se neće suditi u Osjeku, upravo zbog pritisaka koji bi bili izuzetno jaki i na suca i na svjedoke.

Gospodo, jasno je da je Hrvatska "iskoračila" kad je u pitanju standardni pristup prema prošlosti. Još to nije anacionalno i ujednačeno, ali je definitivno daleko ispred Srbije. Imamo i mi sudove, sudi se vukovarskim zločincima, ali sve to može i mora agilnije i sveobuhvatnije (moraju se potegnuti Sjeverin, Štrpci, Srebrenica, a ponajviše Kosovo).

Savo Štrbac ne samo da nema interesa za rješavanje ratnih zločina, on najčešće nema ni nikakvih dokaza pa ni konkretnih saznanja o njima. Haški istražitelji su ga svrstali u "vrlo loše" izvore informacija nakon što su u optužnicu Ante Gotovine za ubojstvo uvrstili ukupno troje ljudi koje je obrana pronašla žive.
Veritasovi spiskovi žrtava najčešće ne vrijede papira na kojem su napisani, svatko tko ih je imao u ruci i ikad je išta radio sa žrtvama (rata, nasilja...) zgrozio se. Praktički svaki ispravan podatak je drugo ili trećerazredan (prepisan iz medija, cirkularno naveden ili čak i bez ikakvih podataka o izvoru), a nerijetki su i unosi poput "baba, 85 godina, ne zna se čija je" na popisu identificiranih osoba... Najmanji je problem što jedan politikant gubi svoj kredibilitet, nešto malo veći je taj što stvara mitove koji su baza za neko novo pomračenje uma u budućnosti, ali naveći je taj što se time izruguje i ponovo muči stvarne žrtve. Time što on tvrdi da se svjedoci ne osjećaju sigurno on ih tjera da njihovo svjedočenje bude, poput njega, nižerazredno (jer jedno je pisana izjava u drugom sudu drugo je odgovarati na pitanja obrane) iako za to nema nikakvog stvarnog razloga (svi svjedoci su pod zaštitom i nikome se nije ništa dogodilo na svjedočenju u Hrvatskoj). Time on direktno uskraćuje rodbini žrtava (ili preživjelima) osobno iskustvo iz sudnice, pogled na optuženog zločinca - vjerojatno žrtvu ništa ne može nadoknaditi, ali neposredno saznanje da je zločinac pred sudom može puno toga olakšati. Oduzeti žrtvi tu intimnu komponentu suđenja za ratni zločin, taj trenutak da je taj netko konkretan kriv i kažnjen (svatko na strani žrtve će osobno osjetiti, ma kolika kazna bila, da nije dovoljna - ali postoji), to oduzeti je zaista moguće samo iz jako niskih pobuda.
Neka se samo Štrbac podalje i od istraga i od suđenja - ne samo da će zločinci biti jače kažnjeni na temelju stvarnih dokaza nego i svaki izmišljeni "dokaz" ruši kredibilitet optužnice.

Iz ove izjave bi se dalo zaključita da g.Štrbcu nije u interesu kažnjavanje svakog pojedinog zločinca, nego politizacija cijele priče. Mislim da bi trebao pomoći svjedocima da daju iskaz i da pravi krivci budu kažnjeni. Suradnja s Hrvatskim pravosuđem je nužna. U ostalom Glavašu se neće suditi u Osjeku, upravo zbog pritisaka koji bi bili izuzetno jaki i na suca i na svjedoke.

Gospodo, jasno je da je Hrvatska "iskoračila" kad je u pitanju standardni pristup prema prošlosti. Još to nije anacionalno i ujednačeno, ali je definitivno daleko ispred Srbije. Imamo i mi sudove, sudi se vukovarskim zločincima, ali sve to može i mora agilnije i sveobuhvatnije (moraju se potegnuti Sjeverin, Štrpci, Srebrenica, a ponajviše Kosovo).

Savo Štrbac ne samo da nema interesa za rješavanje ratnih zločina, on najčešće nema ni nikakvih dokaza pa ni konkretnih saznanja o njima. Haški istražitelji su ga svrstali u "vrlo loše" izvore informacija nakon što su u optužnicu Ante Gotovine za ubojstvo uvrstili ukupno troje ljudi koje je obrana pronašla žive.
Veritasovi spiskovi žrtava najčešće ne vrijede papira na kojem su napisani, svatko tko ih je imao u ruci i ikad je išta radio sa žrtvama (rata, nasilja...) zgrozio se. Praktički svaki ispravan podatak je drugo ili trećerazredan (prepisan iz medija, cirkularno naveden ili čak i bez ikakvih podataka o izvoru), a nerijetki su i unosi poput "baba, 85 godina, ne zna se čija je" na popisu identificiranih osoba... Najmanji je problem što jedan politikant gubi svoj kredibilitet, nešto malo veći je taj što stvara mitove koji su baza za neko novo pomračenje uma u budućnosti, ali naveći je taj što se time izruguje i ponovo muči stvarne žrtve. Time što on tvrdi da se svjedoci ne osjećaju sigurno on ih tjera da njihovo svjedočenje bude, poput njega, nižerazredno (jer jedno je pisana izjava u drugom sudu drugo je odgovarati na pitanja obrane) iako za to nema nikakvog stvarnog razloga (svi svjedoci su pod zaštitom i nikome se nije ništa dogodilo na svjedočenju u Hrvatskoj). Time on direktno uskraćuje rodbini žrtava (ili preživjelima) osobno iskustvo iz sudnice, pogled na optuženog zločinca - vjerojatno žrtvu ništa ne može nadoknaditi, ali neposredno saznanje da je zločinac pred sudom može puno toga olakšati. Oduzeti žrtvi tu intimnu komponentu suđenja za ratni zločin, taj trenutak da je taj netko konkretan kriv i kažnjen (svatko na strani žrtve će osobno osjetiti, ma kolika kazna bila, da nije dovoljna - ali postoji), to oduzeti je zaista moguće samo iz jako niskih pobuda.
Neka se samo Štrbac podalje i od istraga i od suđenja - ne samo da će zločinci biti jače kažnjeni na temelju stvarnih dokaza nego i svaki izmišljeni "dokaz" ruši kredibilitet optužnice.