stefan samardžić
pre 19 godina
Kako sam posebno i lično dotaknut ovom temom jer sam sin Slobodana Samardžića čije telo je na objavljenoj fotografiji, to sam tim povodom uputio otvoreno pismo glavnom i odgovornom uredniku Slobodne Bosne, a isto želim u celosti stavljam na ovu stranicu
08.05.2006. godine
SLOBODNA BOSNA - Nezavisna informativna revija
SARAJEVO
BIH
GLAVNOM I ODGOVORNOM UREDNIKU
GOSPODINU, SENADU AVDIĆU
OTVORENO PISMO
Poštovani uredniče,
U prvom delu ovog pisma, koje pišem povodom napisa u reviji Slobodna Bosna, od 4. maja 2006. godine, o „jezivoj sudbini Srba u Sarajevu“, i objavljenih fotografija tela stradalih, želim da se obratim Vama lično sa pitanjem: da li ste Vi na jednoj od fotografija prepoznali svog kolegu, druga i prijatelja iz prošlih vremena, kao što sam ja na istoj fotografiji prepoznao svoga oca, Slobodana Samardžića?
Dozvolite da Vam se nadalje obraćam kao tatinom drugu, jer verujem da je vaše nastojanje da se rasvetle svi počinjeni zločini iskreno, pa stoga želim da Vam se zahvalim što ste smogli hrabrosti, koje Vam nikada nije nedostajalo, da medijski podržite nastojanje da, nakon 14 godina, možda i saznam ko, kako, gde i zašto je ubio moga oca, koji je uvek samo pevao svom voljenom Sarajevu , i verovao da mu se, u njemu, nikakvo zlo ne može dogoditi.
Pevao je Vajta, i svi ste zajedno pevali „...ovo je mali grad u njemu sve se zna...“, pa zašto ja ne mogu da saznam gde je telo moga oca? Zašto tatini drugovi neće da mi pomognu, da ga dostojno sahranimo, pa da mogu da šetam parkovima moga rodnog grada ne razmišljajući da li mi je pod nogama telo moga oca.
Dragi čika Senade, ja Vas molim da pitate Amora Mašovića, šefa Federalne komisije za traženje nestalih, gde je telo moga oca. Ja znam, da on to zna. Već 1993. godine, kada je meni bilo 8 godina, on je bio prva osoba sa kojom su moja majka i tetka kontaktirale, očekujući njegovu pomoć, jer je i on dobro poznavao moga oca. Zašto i u ime koga on to saznanje skriva? Možda bi mu bilo lakše da nam istinu kaže...
Čika Senade, molim Vas da pitate, zašto policija skriva dosije, koji je otvorila kada je napravila uviđaj na mestu izvršenja zločina? Fotografija koju ste objavili je fotografija sa policijskog uviđaja! Kako to da nakon izvršenog uviđaja i identifikacije tela, policija i sudski organi nisu zbrinuli tela ubijenih, ili su ih pak „zbrinuli“ na samo njima znan način?
Šta mislite, dragi čika Senade, da li je onda kriva samo neka Cacina, Jukina, ili bilo čija „družina“ ili su možda, više krivi oni koji su u to vreme rukovodili državom, policijom i raznim komisijama, a koji, kako kažu, ništa ne znaju i ne podležu nikakvoj odgovornosti, a sve znaju i prikrivaju? Šta mislite, da li je to sada zločin prema meni?
Molim Vas, da pitate Mirsada Tokaču, direktora Istraživačko-dokumentacionog centra, da li je važnija njegova ocena da su to „politička nagađanja“ u pogledu broja stradalnika, ili je važnije da se, u skladu sa međunarodnim konvencijama, porodicama nestalih i ubijenih kaže istina i prekrate boli, koje im se nanose upravo, ovako ilustrovanim, „političkim nagađanjima“?
Dom za ljudska prava je u slučaju moga oca doneo odluku i naložio državnim i sudskim organima da u određenom roku sprovedu postupak. Čini mi se da će taj predmet biti otvoren večno. Nadležnom Kantonalnom tužiocu, još niko nije naredio da se ovom predmetu ozbiljno posveti.
Dragi čika Senade, verujem da uz podršku vašeg nedeljnika i javnog mnjenja, odgovori na, već deceniju otvorena pitanja, mogu biti dobijeni.
Nadam se da će ovo moje pismo naći prostor na stranicama Vaše revije.
S poštovanjem,
Stefan Samardžiće
e-mail: stefansamardzic32@yahoo.com
13 Komentari
Sortiraj po: