Četvrtak, 15.12.2005.

15:47

Zašto neka deca žive u izolaciji

U Srbiji živi veliki broj mentalno i telesno obolele dece i dece sa oštećenjem vida, sluha i govora.

Izvor: B92

Zašto neka deca žive u izolaciji IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

2 Komentari

Sortiraj po:

zoran

pre 19 godina

Zelim da vas pohvalim sto u vasim Dnevnicima stavljate u prvi plan teme o deci i ljudima na margini drustva. Vasa pricha o devojcici koja je prvi put videla objekte iz svakodnevnog zivota tuzna je i potresna. Tuzan sam i ljut na nase drustvo koji se tako odnosi prema ovim malim ljudima koji imaju mnogo potencijala ukoliko im se pomogne da taj potencijal i pokazu. Govorimo o "nacionalim pitanjima", "zivotnim pitanjima" i koristimo velike rechi i busamo se u grudi a cinjenica je da mnogi gradjani sa gadjenjem,podsmehom, strahom i sazaljenjem gledaju na ovu decu i ove ljude. Njima je potrebna pomoc a ne sazaljenje. Sta na kraju reci o drzavi koja se lose odnosi na svoje najnemocnije i najmladje gradjane... Zivim na zapadu i vidim koliko je ovde drugaciji odnos prema ljudima sa telesnim i mentalnim ostecenjima i koliko smo mi daleko od toga. Imamo toliko akcija vreme je i za veliku akciju po ovom pitanju. Jedino se uzdam u NGO i b92 svakako.

Muzafer

pre 19 godina

Osecam se veoma zalosno i tuzno kada citam ovaj tekst o ovoj finoj i lijepoj djeci.Neka im dragi BOG pomogne,da sa sto manje muke i ponizavanja prozive svoj zivot,a njihovim roditeljima po Bozjoj zasluzi.

Muzafer

pre 19 godina

Osecam se veoma zalosno i tuzno kada citam ovaj tekst o ovoj finoj i lijepoj djeci.Neka im dragi BOG pomogne,da sa sto manje muke i ponizavanja prozive svoj zivot,a njihovim roditeljima po Bozjoj zasluzi.

zoran

pre 19 godina

Zelim da vas pohvalim sto u vasim Dnevnicima stavljate u prvi plan teme o deci i ljudima na margini drustva. Vasa pricha o devojcici koja je prvi put videla objekte iz svakodnevnog zivota tuzna je i potresna. Tuzan sam i ljut na nase drustvo koji se tako odnosi prema ovim malim ljudima koji imaju mnogo potencijala ukoliko im se pomogne da taj potencijal i pokazu. Govorimo o "nacionalim pitanjima", "zivotnim pitanjima" i koristimo velike rechi i busamo se u grudi a cinjenica je da mnogi gradjani sa gadjenjem,podsmehom, strahom i sazaljenjem gledaju na ovu decu i ove ljude. Njima je potrebna pomoc a ne sazaljenje. Sta na kraju reci o drzavi koja se lose odnosi na svoje najnemocnije i najmladje gradjane... Zivim na zapadu i vidim koliko je ovde drugaciji odnos prema ljudima sa telesnim i mentalnim ostecenjima i koliko smo mi daleko od toga. Imamo toliko akcija vreme je i za veliku akciju po ovom pitanju. Jedino se uzdam u NGO i b92 svakako.

Muzafer

pre 19 godina

Osecam se veoma zalosno i tuzno kada citam ovaj tekst o ovoj finoj i lijepoj djeci.Neka im dragi BOG pomogne,da sa sto manje muke i ponizavanja prozive svoj zivot,a njihovim roditeljima po Bozjoj zasluzi.

zoran

pre 19 godina

Zelim da vas pohvalim sto u vasim Dnevnicima stavljate u prvi plan teme o deci i ljudima na margini drustva. Vasa pricha o devojcici koja je prvi put videla objekte iz svakodnevnog zivota tuzna je i potresna. Tuzan sam i ljut na nase drustvo koji se tako odnosi prema ovim malim ljudima koji imaju mnogo potencijala ukoliko im se pomogne da taj potencijal i pokazu. Govorimo o "nacionalim pitanjima", "zivotnim pitanjima" i koristimo velike rechi i busamo se u grudi a cinjenica je da mnogi gradjani sa gadjenjem,podsmehom, strahom i sazaljenjem gledaju na ovu decu i ove ljude. Njima je potrebna pomoc a ne sazaljenje. Sta na kraju reci o drzavi koja se lose odnosi na svoje najnemocnije i najmladje gradjane... Zivim na zapadu i vidim koliko je ovde drugaciji odnos prema ljudima sa telesnim i mentalnim ostecenjima i koliko smo mi daleko od toga. Imamo toliko akcija vreme je i za veliku akciju po ovom pitanju. Jedino se uzdam u NGO i b92 svakako.