Nedelja, 30.10.2005.

10:39

U Srbiji zloupotreba antibiotika

Srbija je jedna od zemalja u kojoj i građani, ali i lekari zloupotrebljavaju antibiotike, smatraju stručnjaci.

Izvor: Beta

U Srbiji zloupotreba antibiotika IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

9 Komentari

Sortiraj po:

Lala

pre 20 godina

Samo je deo resenja u zabrani prodaje antibiotika bez recepta. Sta ce se desiti kada dva ili tri puta vise bolesnika nego sto ih sada ima nagrne kod lekara po recepte. Ima da se masovno umire u cekaonicama. Predlazem da se za pocetak zabrani prodaja jednog dela antibiotika a da se deo prodaje kao i do sada pa ko privikne bakterije na lek vec ce dospeti do lekara i dobiti antibiotik na koje bakterije nisu otporne.

G.

pre 20 godina

Resenje nmije edukacija gradjana, ua ministar, najlakse je reci gradjani su glupi, ko im je kriv. Resenje je zabraniti slobodnu prodaju lekova kao sto se to radi u zapadnim zemljama. Nema sta gradjanin da se edukuje o rezistentnosti bakterija i slicnim temama, to nije njegov posao!!!

Petar Ivankovic

pre 20 godina

Poznajuci situaciju u ministrastvu zdravlja, siguran sam da je ovo jos jedan predizborni trik. Nazalost, ministar otkriva rupu na saksiji, a pri tome on iskreno ne zeli da sputa divlju prodaju lekova koja odgovara farmakomafiji. Pa svi znaju da farmakomafija finansira sve 'ugledne' strucnjake (kongresni turizam, klinicke studije bez smisla i sl. oblici korupcije). Zasto bi onda ti 'ugledni' strucnjaci pisali dobre Vodice (jer ovi sadasnji su em losi tj. nesavremeni em neupotrebljivi - praksa je to dokazala).
Srpskom zddravstvu je potreban ministar iskreni reformator, covek od licnog i profesionalnog integriteta, koji je spreman da se sukobi sa 'profesorskim' lobijem i farmakomafijom. Sadasnji ministar i njegov tim su odavno izabrali 'ladovinu' kao taktiku. Sada, pred izbore, pokusavaju da raznim izjavama i demagogijama pokazu neke izuzetne rezultate. Ipak, primeri stranih projekata (kao Global Fund za HIV) pokazuju da objektivno nema nikakvih rezultata osim 5 izgubljenih godina i protracenih nekoliko milijardi evra! Gospodo, o tome se radi. Milijarde evra nasih para koje oni presipaju u svoje dzepove. Po dobro ustaljenoj praksi (za to im ne trebaju Vodici - tu se radi o prirodnom talentu u kombinaciji sa pomanjkanjem morala).

V.

pre 20 godina

Nas ministar konstatuje,slaze se,navodi ono vec vise puta navedeno i btw nista ne radi I da se donose zakoni po hitnom postupku.
Jednostavno, T.M. nema osecaj da se ovde radi o njegovom ministarstvu.
Sama sam imala uzasno iskustvo kada su dve lekarke (privatne ordinacije u nasem malom gradu, ORL i pedijatrija) eksperimentisale sa Longacef-om na mom osmomesecnom sinu.
Srecom na vreme smo se obratili ozbiljnom lekaru. Infekcija je resena "Eritromicin"-om a antibakteriogram je pokazao otpornost bakterije na "Longacef".
Pa neka nam je sa srecom sa ovakvim bakterijama i ovakvim ministrom manekenom!
P.S. Ako iko od posetioca ovog sajta zna ista dobro i konkretno sto je uradio T.M. neka nas obavesti putem komentara. Bila bih mu vrlo zahvalna

Easter

pre 20 godina

Podsecam samo da je u Srbiji na snazi Zakon o propisivanju i izdavanju lekova iz 1992.god. i da vlada ni posle pet godina od pada prethodno rezima nije nasla za shodno da donese novi zakon. S druge strane,pacijent koji se zakaslje, ocekuje od lekara da mu propise bar Petrexyl, jer kakav je to doktor koji mi nije dao nikakav lek,a mnogi lekari biraju laksu varijantu, pa upravo tako i rade. I trece, Srbe ni posle tri godine od usvajanja propisa o izdavanju sedativa iskljucivo na recept ne mozete da ubedite u opravdanost tog zahteva, a kamoli da im objasnite da antibiotik ne mogu da kupe bez recepta. Zakon,gospodo,zakon donesite, pa nece biti potrebe da se medijski eksponirate i objasnjavate gradjanstvu sta se sme, a sta se ne sme.

Srba

pre 20 godina

Doktor Nestorovic i Ministar milosavljavic pricaju divne price koje na ovom terenu ne piju vodu. Primarna, sekunadrna i tercijarna zdravstvena zastita. Koji birokratski termini za sve ono sto medicinsko osoblje cini da spase zivot ili olaksa muke bolesnicima. Zar onaj lekar u domu zdravlja nije ucio istu skolu ko onaj u bolnici. U svetu kao sto u tehici postoje standardi tako i u medicini postoje protokoli koji tacno propisuju sta se mora dati pacijentu kada se na osnovu utvrdjenih kriterijuma konstatuje odredjena bolest. Zasto se to ne uvede kod nas umesto nekih dobronamernih preporuka.

my way

pre 20 godina

Na nasem trzistu lekova kao da vlada divlji zapad. Koliko mi se samo puta desilo da kupim strani lek na kom uopste nema uputstva na srpskom jeziku, a mozes ga kupiti slobodno u apoteci bez recepta. Nedopustivo.

paja

pre 20 godina

Констатација је исправна, али министар здравља не сме само да констатује да је „опасна слободна продаја антибиотика“, него треба да је забрани.
Треба јасно издвојити антибиотике који су само за употребу у болницама, и оне који су за употребу у општој пракси. У градским апотекама треба да постоје само антибиотици из ове друге групе, и то искључиво на рецепт.
Национална комисија која сада разматра рационално коришћење антибиотика није довољна. Неопходно је да свака (већа) болница има свој комисију за болничке (нозокомијалне) инфекције у чији састав улазе: представник дирекције, лекари представници хируршких и нехируршких дисциплина, а на чијем челу је лекар микробиолог (бактериолог). Одлуке те комисије су закон за сваког у болници. Између осталог, та комисија за потребе своје болнице саставља списак антибиотика (антибиотски формуларијум) који се у тој болници могу примењивати, са навођењем ситуација у којима се примењују и дозама у којима се антибиотици дају. У болничкој апотеци нема антибиотика који се не налазе на списку (свакако, списак се стално обнавља и употпуњује у складу са доласком нових антибиотика). Списак је подељен на неколико категорија – зависно од дијагноза, а категорија антибиотика најширег спектра се сме употребити само после консултације са лекарем – микробиологом. Неопходни услов за то је да се у болницама зна каква је осетљивост бактерија које су срећу у тој околини на поједине антибиотике. То, опет, подразумева да се у болници антибиотици примењују на основу објективно доказане осетљивости бактерија на поједине антибиотике (антибиограма), а да лекари антибиотике не преписују на основу избора „из главе“. Са своје стране, то опет захтева да се одлучујућа улога у избору антибиотика за поједине болнице стави у руке лекара микробиолога који треба да стално има у виду резултате антибиограма.
Све ово кажем на основу вишедеценијског искуства болничког рада као лекар микробиолог у једној северо-западној европској земљи. Знам да таква ситуација није ни у многим земљама ЕЗ, али зато и тамо има више проблема са неосетљивошћу бактерија чак и на најновије антибиотике.
Стриктна примена оваквог система, осим користи по пацијенте, као један од резултата има и значајне уштеде у издацима за антибиотике.
Нажалост, свестан сам да у Србији још увек недостају знање, савест и радна дисциплина неопходни за примену система који сам описао, па ће се опет све свести на „трла баба лан да јој прође дан.“

paja

pre 20 godina

Констатација је исправна, али министар здравља не сме само да констатује да је „опасна слободна продаја антибиотика“, него треба да је забрани.
Треба јасно издвојити антибиотике који су само за употребу у болницама, и оне који су за употребу у општој пракси. У градским апотекама треба да постоје само антибиотици из ове друге групе, и то искључиво на рецепт.
Национална комисија која сада разматра рационално коришћење антибиотика није довољна. Неопходно је да свака (већа) болница има свој комисију за болничке (нозокомијалне) инфекције у чији састав улазе: представник дирекције, лекари представници хируршких и нехируршких дисциплина, а на чијем челу је лекар микробиолог (бактериолог). Одлуке те комисије су закон за сваког у болници. Између осталог, та комисија за потребе своје болнице саставља списак антибиотика (антибиотски формуларијум) који се у тој болници могу примењивати, са навођењем ситуација у којима се примењују и дозама у којима се антибиотици дају. У болничкој апотеци нема антибиотика који се не налазе на списку (свакако, списак се стално обнавља и употпуњује у складу са доласком нових антибиотика). Списак је подељен на неколико категорија – зависно од дијагноза, а категорија антибиотика најширег спектра се сме употребити само после консултације са лекарем – микробиологом. Неопходни услов за то је да се у болницама зна каква је осетљивост бактерија које су срећу у тој околини на поједине антибиотике. То, опет, подразумева да се у болници антибиотици примењују на основу објективно доказане осетљивости бактерија на поједине антибиотике (антибиограма), а да лекари антибиотике не преписују на основу избора „из главе“. Са своје стране, то опет захтева да се одлучујућа улога у избору антибиотика за поједине болнице стави у руке лекара микробиолога који треба да стално има у виду резултате антибиограма.
Све ово кажем на основу вишедеценијског искуства болничког рада као лекар микробиолог у једној северо-западној европској земљи. Знам да таква ситуација није ни у многим земљама ЕЗ, али зато и тамо има више проблема са неосетљивошћу бактерија чак и на најновије антибиотике.
Стриктна примена оваквог система, осим користи по пацијенте, као један од резултата има и значајне уштеде у издацима за антибиотике.
Нажалост, свестан сам да у Србији још увек недостају знање, савест и радна дисциплина неопходни за примену система који сам описао, па ће се опет све свести на „трла баба лан да јој прође дан.“

my way

pre 20 godina

Na nasem trzistu lekova kao da vlada divlji zapad. Koliko mi se samo puta desilo da kupim strani lek na kom uopste nema uputstva na srpskom jeziku, a mozes ga kupiti slobodno u apoteci bez recepta. Nedopustivo.

Easter

pre 20 godina

Podsecam samo da je u Srbiji na snazi Zakon o propisivanju i izdavanju lekova iz 1992.god. i da vlada ni posle pet godina od pada prethodno rezima nije nasla za shodno da donese novi zakon. S druge strane,pacijent koji se zakaslje, ocekuje od lekara da mu propise bar Petrexyl, jer kakav je to doktor koji mi nije dao nikakav lek,a mnogi lekari biraju laksu varijantu, pa upravo tako i rade. I trece, Srbe ni posle tri godine od usvajanja propisa o izdavanju sedativa iskljucivo na recept ne mozete da ubedite u opravdanost tog zahteva, a kamoli da im objasnite da antibiotik ne mogu da kupe bez recepta. Zakon,gospodo,zakon donesite, pa nece biti potrebe da se medijski eksponirate i objasnjavate gradjanstvu sta se sme, a sta se ne sme.

Srba

pre 20 godina

Doktor Nestorovic i Ministar milosavljavic pricaju divne price koje na ovom terenu ne piju vodu. Primarna, sekunadrna i tercijarna zdravstvena zastita. Koji birokratski termini za sve ono sto medicinsko osoblje cini da spase zivot ili olaksa muke bolesnicima. Zar onaj lekar u domu zdravlja nije ucio istu skolu ko onaj u bolnici. U svetu kao sto u tehici postoje standardi tako i u medicini postoje protokoli koji tacno propisuju sta se mora dati pacijentu kada se na osnovu utvrdjenih kriterijuma konstatuje odredjena bolest. Zasto se to ne uvede kod nas umesto nekih dobronamernih preporuka.

Petar Ivankovic

pre 20 godina

Poznajuci situaciju u ministrastvu zdravlja, siguran sam da je ovo jos jedan predizborni trik. Nazalost, ministar otkriva rupu na saksiji, a pri tome on iskreno ne zeli da sputa divlju prodaju lekova koja odgovara farmakomafiji. Pa svi znaju da farmakomafija finansira sve 'ugledne' strucnjake (kongresni turizam, klinicke studije bez smisla i sl. oblici korupcije). Zasto bi onda ti 'ugledni' strucnjaci pisali dobre Vodice (jer ovi sadasnji su em losi tj. nesavremeni em neupotrebljivi - praksa je to dokazala).
Srpskom zddravstvu je potreban ministar iskreni reformator, covek od licnog i profesionalnog integriteta, koji je spreman da se sukobi sa 'profesorskim' lobijem i farmakomafijom. Sadasnji ministar i njegov tim su odavno izabrali 'ladovinu' kao taktiku. Sada, pred izbore, pokusavaju da raznim izjavama i demagogijama pokazu neke izuzetne rezultate. Ipak, primeri stranih projekata (kao Global Fund za HIV) pokazuju da objektivno nema nikakvih rezultata osim 5 izgubljenih godina i protracenih nekoliko milijardi evra! Gospodo, o tome se radi. Milijarde evra nasih para koje oni presipaju u svoje dzepove. Po dobro ustaljenoj praksi (za to im ne trebaju Vodici - tu se radi o prirodnom talentu u kombinaciji sa pomanjkanjem morala).

V.

pre 20 godina

Nas ministar konstatuje,slaze se,navodi ono vec vise puta navedeno i btw nista ne radi I da se donose zakoni po hitnom postupku.
Jednostavno, T.M. nema osecaj da se ovde radi o njegovom ministarstvu.
Sama sam imala uzasno iskustvo kada su dve lekarke (privatne ordinacije u nasem malom gradu, ORL i pedijatrija) eksperimentisale sa Longacef-om na mom osmomesecnom sinu.
Srecom na vreme smo se obratili ozbiljnom lekaru. Infekcija je resena "Eritromicin"-om a antibakteriogram je pokazao otpornost bakterije na "Longacef".
Pa neka nam je sa srecom sa ovakvim bakterijama i ovakvim ministrom manekenom!
P.S. Ako iko od posetioca ovog sajta zna ista dobro i konkretno sto je uradio T.M. neka nas obavesti putem komentara. Bila bih mu vrlo zahvalna

G.

pre 20 godina

Resenje nmije edukacija gradjana, ua ministar, najlakse je reci gradjani su glupi, ko im je kriv. Resenje je zabraniti slobodnu prodaju lekova kao sto se to radi u zapadnim zemljama. Nema sta gradjanin da se edukuje o rezistentnosti bakterija i slicnim temama, to nije njegov posao!!!

Lala

pre 20 godina

Samo je deo resenja u zabrani prodaje antibiotika bez recepta. Sta ce se desiti kada dva ili tri puta vise bolesnika nego sto ih sada ima nagrne kod lekara po recepte. Ima da se masovno umire u cekaonicama. Predlazem da se za pocetak zabrani prodaja jednog dela antibiotika a da se deo prodaje kao i do sada pa ko privikne bakterije na lek vec ce dospeti do lekara i dobiti antibiotik na koje bakterije nisu otporne.

paja

pre 20 godina

Констатација је исправна, али министар здравља не сме само да констатује да је „опасна слободна продаја антибиотика“, него треба да је забрани.
Треба јасно издвојити антибиотике који су само за употребу у болницама, и оне који су за употребу у општој пракси. У градским апотекама треба да постоје само антибиотици из ове друге групе, и то искључиво на рецепт.
Национална комисија која сада разматра рационално коришћење антибиотика није довољна. Неопходно је да свака (већа) болница има свој комисију за болничке (нозокомијалне) инфекције у чији састав улазе: представник дирекције, лекари представници хируршких и нехируршких дисциплина, а на чијем челу је лекар микробиолог (бактериолог). Одлуке те комисије су закон за сваког у болници. Између осталог, та комисија за потребе своје болнице саставља списак антибиотика (антибиотски формуларијум) који се у тој болници могу примењивати, са навођењем ситуација у којима се примењују и дозама у којима се антибиотици дају. У болничкој апотеци нема антибиотика који се не налазе на списку (свакако, списак се стално обнавља и употпуњује у складу са доласком нових антибиотика). Списак је подељен на неколико категорија – зависно од дијагноза, а категорија антибиотика најширег спектра се сме употребити само после консултације са лекарем – микробиологом. Неопходни услов за то је да се у болницама зна каква је осетљивост бактерија које су срећу у тој околини на поједине антибиотике. То, опет, подразумева да се у болници антибиотици примењују на основу објективно доказане осетљивости бактерија на поједине антибиотике (антибиограма), а да лекари антибиотике не преписују на основу избора „из главе“. Са своје стране, то опет захтева да се одлучујућа улога у избору антибиотика за поједине болнице стави у руке лекара микробиолога који треба да стално има у виду резултате антибиограма.
Све ово кажем на основу вишедеценијског искуства болничког рада као лекар микробиолог у једној северо-западној европској земљи. Знам да таква ситуација није ни у многим земљама ЕЗ, али зато и тамо има више проблема са неосетљивошћу бактерија чак и на најновије антибиотике.
Стриктна примена оваквог система, осим користи по пацијенте, као један од резултата има и значајне уштеде у издацима за антибиотике.
Нажалост, свестан сам да у Србији још увек недостају знање, савест и радна дисциплина неопходни за примену система који сам описао, па ће се опет све свести на „трла баба лан да јој прође дан.“

my way

pre 20 godina

Na nasem trzistu lekova kao da vlada divlji zapad. Koliko mi se samo puta desilo da kupim strani lek na kom uopste nema uputstva na srpskom jeziku, a mozes ga kupiti slobodno u apoteci bez recepta. Nedopustivo.

Easter

pre 20 godina

Podsecam samo da je u Srbiji na snazi Zakon o propisivanju i izdavanju lekova iz 1992.god. i da vlada ni posle pet godina od pada prethodno rezima nije nasla za shodno da donese novi zakon. S druge strane,pacijent koji se zakaslje, ocekuje od lekara da mu propise bar Petrexyl, jer kakav je to doktor koji mi nije dao nikakav lek,a mnogi lekari biraju laksu varijantu, pa upravo tako i rade. I trece, Srbe ni posle tri godine od usvajanja propisa o izdavanju sedativa iskljucivo na recept ne mozete da ubedite u opravdanost tog zahteva, a kamoli da im objasnite da antibiotik ne mogu da kupe bez recepta. Zakon,gospodo,zakon donesite, pa nece biti potrebe da se medijski eksponirate i objasnjavate gradjanstvu sta se sme, a sta se ne sme.

Srba

pre 20 godina

Doktor Nestorovic i Ministar milosavljavic pricaju divne price koje na ovom terenu ne piju vodu. Primarna, sekunadrna i tercijarna zdravstvena zastita. Koji birokratski termini za sve ono sto medicinsko osoblje cini da spase zivot ili olaksa muke bolesnicima. Zar onaj lekar u domu zdravlja nije ucio istu skolu ko onaj u bolnici. U svetu kao sto u tehici postoje standardi tako i u medicini postoje protokoli koji tacno propisuju sta se mora dati pacijentu kada se na osnovu utvrdjenih kriterijuma konstatuje odredjena bolest. Zasto se to ne uvede kod nas umesto nekih dobronamernih preporuka.

Petar Ivankovic

pre 20 godina

Poznajuci situaciju u ministrastvu zdravlja, siguran sam da je ovo jos jedan predizborni trik. Nazalost, ministar otkriva rupu na saksiji, a pri tome on iskreno ne zeli da sputa divlju prodaju lekova koja odgovara farmakomafiji. Pa svi znaju da farmakomafija finansira sve 'ugledne' strucnjake (kongresni turizam, klinicke studije bez smisla i sl. oblici korupcije). Zasto bi onda ti 'ugledni' strucnjaci pisali dobre Vodice (jer ovi sadasnji su em losi tj. nesavremeni em neupotrebljivi - praksa je to dokazala).
Srpskom zddravstvu je potreban ministar iskreni reformator, covek od licnog i profesionalnog integriteta, koji je spreman da se sukobi sa 'profesorskim' lobijem i farmakomafijom. Sadasnji ministar i njegov tim su odavno izabrali 'ladovinu' kao taktiku. Sada, pred izbore, pokusavaju da raznim izjavama i demagogijama pokazu neke izuzetne rezultate. Ipak, primeri stranih projekata (kao Global Fund za HIV) pokazuju da objektivno nema nikakvih rezultata osim 5 izgubljenih godina i protracenih nekoliko milijardi evra! Gospodo, o tome se radi. Milijarde evra nasih para koje oni presipaju u svoje dzepove. Po dobro ustaljenoj praksi (za to im ne trebaju Vodici - tu se radi o prirodnom talentu u kombinaciji sa pomanjkanjem morala).

V.

pre 20 godina

Nas ministar konstatuje,slaze se,navodi ono vec vise puta navedeno i btw nista ne radi I da se donose zakoni po hitnom postupku.
Jednostavno, T.M. nema osecaj da se ovde radi o njegovom ministarstvu.
Sama sam imala uzasno iskustvo kada su dve lekarke (privatne ordinacije u nasem malom gradu, ORL i pedijatrija) eksperimentisale sa Longacef-om na mom osmomesecnom sinu.
Srecom na vreme smo se obratili ozbiljnom lekaru. Infekcija je resena "Eritromicin"-om a antibakteriogram je pokazao otpornost bakterije na "Longacef".
Pa neka nam je sa srecom sa ovakvim bakterijama i ovakvim ministrom manekenom!
P.S. Ako iko od posetioca ovog sajta zna ista dobro i konkretno sto je uradio T.M. neka nas obavesti putem komentara. Bila bih mu vrlo zahvalna

G.

pre 20 godina

Resenje nmije edukacija gradjana, ua ministar, najlakse je reci gradjani su glupi, ko im je kriv. Resenje je zabraniti slobodnu prodaju lekova kao sto se to radi u zapadnim zemljama. Nema sta gradjanin da se edukuje o rezistentnosti bakterija i slicnim temama, to nije njegov posao!!!

Lala

pre 20 godina

Samo je deo resenja u zabrani prodaje antibiotika bez recepta. Sta ce se desiti kada dva ili tri puta vise bolesnika nego sto ih sada ima nagrne kod lekara po recepte. Ima da se masovno umire u cekaonicama. Predlazem da se za pocetak zabrani prodaja jednog dela antibiotika a da se deo prodaje kao i do sada pa ko privikne bakterije na lek vec ce dospeti do lekara i dobiti antibiotik na koje bakterije nisu otporne.