milan-vp
pre 20 godina
Nedelja,podne.Veszprem je avetinjski tih.Cak je i saobracaj zamro.Poneki cvrkut ptice kukavice.Tako blizu,i tako daleko od grada u kome sam proveo predhodni zivot.
Neveliku knjigu,mog sugradjana Danila,drzim tu blizu,na dohvat ruke i cekam da otpocne mesec Decembar.Citam polagano,natenane,da bih tu negde pred Novu godinu stigao do Darmolatova.
Posle Nove godine slican ritual.Pocinjem da lovim sopstvene snove.I svaki put proklinjem neku daleku slicnost izmedju mene i onog brata-blizanca Nikona Sevasta.Zasto li je Bog bas mane kaznio prokletstvom pamcenja sto nije za pamcenje.Ne stoga je,mozda, opasno,vec zato sto mi niko ne bi ni verovao.Samo tebi Svetlana,na uvo.Nikom ni rec.Onaj prvi,Novski,pothranjuje moju mrznju.Na predhodni zivot.A mrznja mi je sacuvala razum i goli zivot.
A princeza Ateh i njeno svestenstvo?Prosto!Kad zaspim onda zivim onaj svoj zivot,u Vojvodini,pre mog rodjenja.
Eto,ja nisam potpisao ugovor sa zivotom,tamo,nego je zivot potpisao ugovor sa mnom,ovde.
1 Komentari
Sortiraj po: